Masakr u gimnaziji Columbine: Što je naoko mirne mladiće pretvorilo u ubojice?

Littleton, mirni gradić u Coloradu, 20. travnja 1999. godine postao je u poprište jednog od najstrašnijih zločina u američkoj povijesti. Toga utorka, maloljetnici Dylan Klebold i Eric Harris u zaputili su se u gimnaziju Columbine oboružani pištoljima, noževima i bombama. Na kraju dana, dvanaestero učenika, jedan učitelj i dvojica ubojica bili su mrtvi. Ostaje pitanje: zašto su to učinili?

Klebold i Harris bili su inteligentni, naoko mirni mladići iz obitelji srednje klase. U osnovnoj školi, gdje su se upoznali, obojica su se bavili sportom. Uživali su i u radu na računalima. Kad su krenuli u gimnaziju, nisu stekli mnogo novih prijatelja, a postoje indikacije i da ih je skupina starijih mladića “uzela na zub”. Ipak, činilo se da vrijeme provode u uobičajenim tinejdžerskim aktivnostima. Zajedno su radili u pizzeriji, uživali u video-igri “Doom” i sastavljali liste omiljenih pjevača. Daleko od znatiželjnih očiju, sastavljali su još jednu listu – onu za “odstrel”. Iz njihovih dnevnika, pronađenih nakon zločina, istražiteljima je postalo hasno da su napad na školu pomno planirali.

Njihovi zapisi otkrili su još nešto: Klebold i Harris bili su gnjevni… I to ne samo na one koji su ih povremeno ismijavali. Na prvoj je stranici Harrisovog dnevnika jasno je pisalo: “Mrzim je*eni svijet”. Problematični momak dopisao je kako osobito prezire rasiste, stručnjake za borilačke vještine i ljude koji se hvale svojim automobilima. Evo izvatka iz uzemirujućeg štiva: “Kako mi se samo gade obožavatelji ‘Ratova zvjezda’… Počnite živjeti, dosadnjakovići! Znate li što mrzim? Ljude koji pogrešno izgovaraju riječi. Ljude koji polako voze u brzoj traci – Bože, ti ljudi zbilja ne znaju voziti! Mrzim i televiziju ‘WB Network’. O, Isuse i Marijo, majko svemogućeg Boga, mrzim taj program svim srcem i dušom!”. Iz Kleboldovih zapisa bilo je pak evidentno da je ovaj aktivno tražio kanal za svoj bijes. Na jednome mjestu bio je nacrtan muškarac s pištoljem, okružen mrtvim tijelima. Ispod slike je pisalo: “Jedini razlog zašto si živ je taj što te netko odlučio ostaviti na životu!”.

Mladići su na internetu pronašli recepte za bombe i eksplozive. Prikupili su čitav arsenal oružja, koji je naposljetku uključivao pištolje, noževe i 99 eksplozivnih uređaja. Nadalje, proučavali su gužvu u kantini i primijetili da se ondje nakon 11:15 okupi preko 500 učenika. Na tom su mjestu planirali postaviti propanske bombe, a zatim pucati na preživjele koji pokušaju pobjeći. Odlučili su napasti 20. travnja, na rođendan Adolfa Hitlera.

U 11:10 Klebold i Harris stigli su u školu Columbine. Oko 11:14 unijeli su bombe i postavili ih u kantinu. Vratili su se u automobile i čekali eksploziju. Ništa se nije dogodilo (da su bombe eksplodirale, pretpostavlja se da bi svih 488 učenika u kantini poginulo). Shvatili su da nešto nije u redu s tajmerima. Njihov izvorni plan je propao, no unatoč tome odlučili su se vratiti u školu. Klebold je bio naoružan poluautomatskom ručnom puškom i sačmaricom. Harris je nosio karabinsku pušku i odsječenu sačmaricu. Obojica su odjenuli crne balonere, kako bi skrili oružje i municiju. U ruksacima su nosili noževe, u torbama bombe.

U 11:19 eksplodirale su dvije bombe koje su postavili podalje na praznome polju, kako bi policajcima odvukli pozornost. U isto su vrijeme, počeli su ispaljivati hice na učenike koji su sjedili pred kantinom. Richard Castaldo teško je ranjen, a sedamnaestogodišnja Rachel Scott ubijena. Sean Graves, Lance Kirklin i Daniel Rohrbough upravo su izlazili iz kantine kad su ugledali Klebolda i Harrisa. Nažalost, smatrali su da je riječ o oružju za paintball, pa su nastavili hodati prema njima. Sva trojica učenika su ranjena. Klebold i Harris okrenuli su pištolje nadesno i počeli pucati po petoro tinejdžera koji su jeli užinu na travi. Dvojica su bila pogođena. Dok su počinitelji hodali, gotovo neprekidno su bacali male bombe. Klebold se tada spustio niz stepenice prema ozlijeđenima, Gravesu, Kirklinu i Rohrboughu. Izbliza je pucao na Rohrbougha, a zatim i na Kirklina. Rohrbough je na mjestu ostao mrtav; Kirklin je preživio. Graves je uspio otpuzati natrag u kantinu, izgubivši snagu na vratima. Pretvarao se je da je mrtav.

Kad su učenici u kantini začuli pucnjeve, provirili su kroz prozor, no mislili su da je riječ o psini. Učitelj William Sanders i dvojica čuvara shvatili su da se ne radi o šali, već o ozbiljnoj opasnosti. Pokušali su udaljiti učenike od prozora i poleći ih na pod, a neki su uspjeli pobjeći na drugi kat. Kad je Klebold zavirio u kantinu, prostorija se doimala praznom. Za to je vrijeme, Harris je pucao vani. Pogodio je Anne Marie Hochhalter dok je pokušavala ustati i pobjeći. Harris se pridružio partneru u zločinu.

Dave Sanders, učitelj koji je učenike iz kantine odveo u sigurnost, penjao se uz stepenice i ugledao Klebolda i Harrisa. Brzo se okrenuo i pokušao zamaknuti iza ugla, no bio je pogođen. Uspio je otpuzati u zaklon, a hrabri kolega ga je odvukao u učionicu, gdje se već skrivala skupina učenika. Sljedećih su nekoliko sati proveli pokušavajući održati Sandersa na životu. Nažalost, nisu uspjeli.

Naoružani mladići potom su ušli u knjižnicu. Hodali su od stola do stola, neprestano pucajući. Za nepunih osam minuta, ubili su desetero i ranili dvanaestero ljudi u prostoriji. Trideset četiri učenika uspjela su pobjeći. Ostavši sami, nešto iza 12 sati, obojica su izvršila suicid.

Klebold i Harris ukupno su ubili trinaestero ljudi, no nitko ne može sa sigurnošću ustvrditi zašto su počinili taj užasni zločin. Jedni su za ono što se dogodilo okrivljavali nasilne igre, filmove i muziku; drugi sukobe s vršnjacima; treći problematične roditelje. Gledajući unatrag, jasno je da s tom dvojicom mjesecima prije krvavog čina nešto nije bilo u redu. Nažalost, nitko nije primijetio tragove koje su posvuda ostavljali – jezive zapise, pa čak ni vatreno oružje skriveno u sobi.

Piše: Lucija Kapural

Komentari