Sprave za mučenje nisu, nažalost, nešto što je ostalo u “mračnome” srednjem vijeku. Kao sredstva ispitivanja i kažnjavanja zatvorenika, obilno su korištene i u modernome, “prosvijećenom” vremenu. Jedna od najsofisticiranijih i najjezivijih u širokoj je uporabi bila šezdesetih godina prošlog stoljeća, u kaznionici općine Tucker u ruralnom Arkansasu. Riječ je o tzv. Tuckerovom telefonu, u čiju efikasnost ste se mogli uvjeriti ako ste pogledali mučnu scenu iz filmskog klasika “Brubaker”, zatvorske drame iz 1980. s Robertom Redfordom u glavnoj ulozi.
Tuckerov telefon produkt je plodne suradnje dvojice muškaraca zaposlenih u spomenutoj neveseloj ustanovi, zatvorskog liječnika A.E. Rollinsa i zatvorskog upravitelja Jima Brutona. Pogađate, nije se radilo ni o kakvom telefonu – na uređaj za svakodnevnu komunikaciju podsjećao je samo oblikom. Opremljen električnim generatorom i dvjema baterijama, služio je za davanje elektrošokova neposlušnim zatvorenicima.
Oni kojima bi rekli da ih čeka “telefonski poziv” u pravilu bi počeli jecati poput curica, čak i kad se radilo o najokorjelijim kriminalcima. Stražari bi ih, naime, odvukli u zatvorsku ambulantu i zavezali za krevet, a potom bi na njih spojili dvije žice: ona za uzemljenje išla je oko nožnog palca, a tzv. “vruća žica” na genitalije. Kad bi osoba zadužena za torturu uključila aparat, kroz najosjetljiviju točku kažnjenikova tijela potekla bi snažna struja. Ispitivanje je katkad trajalo nekoliko minuta, no kod težih prijestupa nesretnike su pržili satima. Ne propuštajući sadističku ironiju, potonji postupak nazivali su “međugradskim pozivom”.
Katkad, ulogu “telefonskih operatera” dobili bi mladi, neiskusni stražari, što je u pravilu rezultiralo teškim tjelesnim ozljedama. Ne znajući u kojem trenutku prekinuti dotok struje, ovi žutokljunci nerijetko bi nanijeli nepopravljivu štetu penisima i testisima svojih žrtava. Nadalje, mnogi od onih koji su podvrgnuti ovakvom tretmanu do kraja života su trpjeli teške psihičke posljedice.
Tuckerov telefon nije bio jedino zlo koje je moglo snaći one što su imali nesreću završiti s pogrešne strane vrata ove kaznionice. U izvještaju iz 1967. godine, spominju se i sljedeće metode “discipliniranja” zatvorenika: premlaćivanje drvenim veslima, guranje igala pod nokte i štipanje mesa kliještima. Dakako, osuđenici na smrt imali su priliku i da ih na onaj svijet otpremi električna stolica, kojoj su šaljivi zatvorski stražari nadjenuli nadimak “Old Sparky” (u slobodnom prijevodu: “Stara iskrica”).
Ni nakon zatvaranja zloglasne kaznionice, Tuckerov telefon nije završio ondje gdje mu je mjesto, u ropotarnici povijesti. Barem još nekoliko godina ovu spravu su, prilikom ispitivanja sumnjivaca, korsitili pripadnici Jedinice za nasilne zločine iz Chicaga, pod vodstvom poručnika Jona Burgea. Postoje indicije da su je američki istražitelji koristili i u inozemstvu, prilikom ispitivanja zarobljenika.
Piše: Lucija Kapural
