“Pakleni anđeli”, “Večera u osam”, “Supruga protiv sekretarice”, “Crvena prašina”, “Državni neprijatelj” i “Saratoga” samo su neki od filmova u kojima je bljesnuo glumački genij Jean Harlow (1911. – 1937.), Amerikanke koja je bila utjelovljenje prototipa plavokose femme fatale. Surađivala je s najvećim redateljima, poput Howarda Hughesa, Franka Capre, Jacka Conwaya, Victora Fleminga i Georgea Cukora, a za njen radni etos svaki je imao riječi hvale. Unatoč ljepoti, bogatstvu i slavi, vodila je prilično turbulentan i ne osobito sretan život.
Brak u šesnaestoj
Pravim imenom Harlean Carpenter, djetinjstvo je provela Kansasu. Jedinica zubara Monta Claira Carpentera i bogate nasljednice Jean Poe, odrasla je u golemoj obiteljskoj vili, lišena svake brige. Otac joj je dao nadimak Baby, kojim će je prijatelji oslovljavati do kraja života.
Kako se situacija u braku njenih roditelja počela pogoršavati, njena majka se odlučuje na razvod, što je za to vrijeme bilo neuobičajeno, čak skandalozno. Konačno slobodna, slijedeći ambicije o glumačkoj karijeri, s kćeri seli u Hollywood. Ondje je čeka hladan tuš – govore je kako je previše stara za taj posao.
Podvijena repa, s kćeri se vraća kući, a nedugo potom šalje tinejdžericu na školovajne u Illinois. Oslobođena kontrole majke, koja ju je obožavala ali i gušila, Harlean uživa u novoj sredini, napose u druženju s naočitim mladićima. S tek navršenih šesnaest, napušta školovanje i udaje se za jednog od njih, Charlesa McGrewa.
Djevojka u automobilu
Nakon što se ovaj domogao golemog nasljedstva, par seli u Los Angeles. Ondje, djevojka će ostvariti ono o čemu je maštala njena majka, i to posve slučajno. Harlean se, naime, zbližila sa svojom novom susjedom Rosalie Roy, koja se pokušavala probiti u sijetu filma. Dok je u automobilu čekala Rosalie prilikom njene posjete studiju “Fox”, lijepu plavušu zapazio je jedan producent. Pozvao ju je na audiciju za malenu filmsku ulogu, a ova se, nakon prvotnog oklijevanja, na nju prijavila pod djevojačkim imenom svoje majke – Jean Harlow. Negdje u to vrijeme, brak s McGrewom je okončan.
Naredne dvije godine glumila je u kratkometražnim komedijama, da bi je uloga promiskuitetne djevojke u već spomenutim “Paklenim anđelima” 1930. lansirala u zvjezdanu orbitu. Kritičari su isprva bili skeptični prema njenom umjieću, no zahvaljujući upornosti i talentu uspjela je sazrijeti iz pukog vampa u hladnokrvnu, duhovitu, pomalo vulgarnu ljepoticu, umiješanu u nadigravanja s muškim protagonistima.
Umrla je na vrhuncu popularnosti, za snimanja filma “Saratoga” (na slici!), od uremije. Imala je samo dvadeset šest godina. Unatoč činjenici da je ta romantična komedija dovršena s dublerkom, postat će njenim komercijalno najuspješnijim filmom. Američki filmski institut proglasio je Jean Harlow jednom od 25 najvećih ženskih filmskih zvijezda svih vremena.
Muškarac pred ogledalom
Dok je na poslovnom planu prosperirala, u privatnom životu nizala je podbačaj za podbačajem. Iza nje je bila gomila kratkih, nesretnih pa i nasilnih veza i avantura, a uz to je imala problema s alkoholom. Osobito mračno poglavlje njenog života ispisao je brak s filmskim redateljem, scenaristom i producentom Paulom Bernom. Osim što ju je čitavo vrijeme varao, s vremenom ju je počeo zlostavljati, prvo verbalno a onda i fizički.
Godine 1932., nakon samo dva mjeseca braka, ovaj rastrojeni muškarac digao je ruku na sebe. Ustrijelio se ispred ogledala, ostavivši oproštajno pismo na ormariću. Njegovo tijelo pronašao je batler – umjesto policije, o tome je obavijestio studio “MGM”. Dijelom zbog toga neobičnog postupka a dijelom zbog pokojnikove ne baš čiste prošlosti, počelo se spekulirati da mu je netko “pomogao” u prijelasku na onaj svijet. U moru sumnjivaca, najčešće se spominjalo ime njegove bivše cure, koja se, indikativno, ubila samo nekoliko dana nakon Bernova pogreba.
Kuća smrti
Potresena, Jean Harlow se iselila iz kuće u kojoj je umro njen suprug, velebnog zdanja u bavarskom stilu na obroncima Beverly Hillsa. Prijateljima je navodno ispričala da je boravak na tome mjestu uznemiruje, zbog čudnih zvukova koji se javljaju u noćnim satima. Počelo se pričati da je kuća ukleta, a tu reputaciju je učvrstila godinama nakon Jeanine smrti, kad se neki mladić utopio u bazenu ispred nje.
Godine 1963. kuću je kupio čuveni holivudski frizer Jay Sebring, uselivši se s tadašnjom djevojkom Sharon Tate. Od prvog dana boravka na tome mjestu, glumica je osjećala “čudne vibracije”, o čemu je progovorila u jednom intervjuu. Temperatura u spavaonici bi se, kazala je, znala neobjašnjivo spustiti, a škripanje podova bilo je konstanta, čak i kad nitko ne bi hodao po njima. Jednom, kad je bila sama u kući, Tate je ugledala “figuru jeziva malog čovjeka”. Nedugo nakon susreta sa zagonetnim entitetom, ona i Sebring iselili su se iz svoga doma. Tate je vjerovala da je prikaza koja ju je prestravila zapravo bio duh Paula Berna.
I nakon što ga je Tate ostavila Sebringa zbog redatelja Romana Polanskog, ostali su bliski prijatelji te su zajedno bili i one kobne noći, kad su postali žrtvama mahnitih sljedbenika Charlesa Mansona. Umrli su s dvadeset šest godina – baš kao i Jean Harlow!
Piše: Lucija Kapural
