Pored Arnolda Schwarzeneggera i Dolpha Lundgrena, zaštitno lice akcijskih filmova osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je Sylvester Stallone, mišićavi glumac talijanskog podrijetla, snažne čeljusti, pomno njegovane “fudbalerke” i sumnjive prošlosti. Prije nego što su ga uloge boksača Rockyja Balboe i vijetnamskog veterana Johna Ramba, macho muškarčina koji prvo udaraju a onda postavljaju pitanja, lansirale u zvjezdanu orbitu, Sylvester Gardenzio Stallone, kako mu glasi puno ime, jedva je spajao kraj s krajem.
Sin talijanskih emigranata, frizera i astrologinje, rođen je 1946. godine u New Yorku. Kao devetogodišnjak, nakon razvoda roditelja, odlazi živjeti s majkom, u trošni stančić koji nije imao tople vode ali je zato obilovao žoharima. Predah od sumorne stvarnosti nalazio je u kinu, svakodnevno gledajući ratne i akcijske filmove. Već kao srednjošlolac, odlučio je da i sam postane glumac. Put do slave bio je, međutim, posut trnjem.
Kako se s audicija godinama vraćao s odbijenicama, bio je prisiljen prihvaćati kojekakve poslove kako bi se prehranio. Radio je kao konobar, čistač u zoološkom vrtu, prodavač ulaznica za kino i dostavljač brze hrane, a zarađivao je toliko slabo i neredovito da je u jednom trenutku, našavši se u dugovima, za dvadeset pet dolara prodao obožavanog psa znancu (kasnije, kad se obogati, otkpit će ga od njega – za 15.000 dolara!). Prvi “glumački” poslovi nisu vrijedni spomena – snimio je nekoliko reklama i statirao u filmovima B produkcije. “Svakim takvim angažmanom osjećao sam da gubim dio sebe. Postajao sam sve uvjereniji da su moji snovi samo to – snovi”, prisjeća se.
A onda, kad je već htio odustati od svega, sreća mu se osmjehnula – 1970. godine dobio je glavnu ulogu u filmu! Istinabog, radilo se o pomalo osebujnom filmu. Pornić “Party at Kitty and Stud’s” – koji je nakon izbacivanja krupnih scena penetracije preimenovan u “Italian Stallion” odnosno “Talijanski pastuh” – bio je prva naznaka umjetničkih potencijala svestranog momka. Za dva dana snimanja, zaradio je, priznaje, samo 200 dolara. Dodaje kako je ulogu prihvatio iz očaja: zbog kašnjenja s plaćanjem rente, snanodavac ga je bio izbacio na ulicu. “Puna tri tjedna spavao sam na autobusnom terminalu Port Authority. Kao beskućnik, nisam baš imao nekog izbora – mogao sam opljačkati nekog namjernika ili prihvatiti ulogu koju su mi ponudili. Opredijelio sam se za potonje”, iskren je.
Nedugo potom, dobio je ulogu sitnog lopova u filmu Woodyja Allena “Bananas”, da bi potom iskazao plesačko umijeće u trileru “Klute”. Osokoljen uspjehom, oslučio se dokazati i kao scenarist. Potaknut svojim zanimanjem za boks, napose za tadašnju zvijezdu Muhammada Alija, u samo tri dana je napisao scenarij za film “Rocky”. Glavnu ulogu, kako se i pristoji, povjerio je samome sebi. Film se u kinima pojavio 1976. godine, oborivši sve rekorde na kino-blagajnama i osvojivši tri Oscara. Zanimljivo, Stalloneov otac Frank pojavljuje se u jednoj sceni, kao čovjek koji oglašava gong u meču naslovnog junaka i Apolla Creeda. Glumčev mlađi brat, koji se također zove Frank, odradio je pak scenu u kojoj ga vidimo kao pjevača u uličnom bendu.
Piše: Lucija Kapural
