Danas kada je fotografiranje široko dostupno, fotografije uzimamo kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva, no u prvoj polovici 19. stoljeća stvari su stajale bitno drugačije. To je vrijeme pojave dagerotipije odnosno fotografskog postupka koji je doveo do komercijalnog razvoja fotografije.
Postupak dagerotipije je nazvan prema njezinom tvorcu Louisu Daguerreu, koji je uz pomoć glomazne kutije i raznih kemijski spojeva došao do usavršavanja izuma fotografije. On je surađivao godinama s priznatim izumiteljem Josephom Nicéphoreom Niépceom, koji je zaslužan za snimanje prve fotografije tehnikom heliografije, što se zbilo 1826. godine. Ova su dvojica pametnih kreativaca nastojala zajedničkim snagama doći do boljih rješenja u razvoju postupka fotografiranja jer su fotke dobivene postupkom heliografije bile prilično nejasne, a što možete vidjeti na donesenoj fotografiji “Pogled s prozora u Le Grasu”. Njihovo je partnerstvo prekinuto iznenadnom smrću Niépcea. Daguerre je nakon toga rad nastavio sam i poslije višestrukih eksperimenata usavršio je postupak snimanja. On se sastojao od upotrebe dviju ploča, jedne tanke posrebrene i druge deblje bakrene, a koje bi se lemile jedna za drugu. Posrebrena ploča koja je bila na vrhu bi se polirala i izlagala jodnim parama kako bi se učinila fotosenzibilnom. Nakon toga bi se stavljala u fotografski aparat u potpunom mraku te se namještao otvor blende. U početku je vrijeme ekspozicije bilo izuzetno dugotrajno, no Daguerreu ga je znatno skratio. Fotografiju bi razvijao živinim parama, a na kraju bi snimku fiksirao u otopini kuhinjske soli. Naravno, postupak je znatno složeniji i ovo je samo pojednostavljeni prikaz.
Što je snimila prva fotografija snimljena ovom tehnikom?
Kako je tada vrijeme ekspozicije bilo dugotrajno ljudi su na prvim fotografijama bili prilično nervozni i ozbiljni, i gotovo da se nitko na njima nije smiješio. Snimljene fotografije su bile unikatne jer se nisu mogle reproducirati. Izum je od Daguerrea otkupila francuska država u siječnju 1839., a već je u kolovozu on bio dostupan svijetu. Daguerreu je, zajedno sa sinom svog partnera, dobio doživotnu rentu za zasluge u izumu koji je doslovno “preko noći” promijenio svijet.
Prva poznata fotografija dobivena ovom metodom, a na kojoj je prikazana živuća osobu je ona Pariza, što je ujedno i najstarija fotografija ovog grada. Na njoj se vidi “Boulevard du Temple” u Parizu. Ova se prometnica svojevremeno nazivala i “Boulevard du Crime”, ali ne zbog toga što je ovim dijelom Pariza vladao kriminal već zašto što je ovo bilo mjesto prepuno kazališta, u kojima su se redovito vrtjele na repertoaru predstave kriminalističkog predznaka. Sama je fotografija snimljena između travnja i svibnja, vjerojatno 1837. ili 1838. godine. Snimljena je s prozora Daguerreova studija u 8 sati ujutro, kada je na ulici bilo vrlo živo. To se na slici ne vidi jer je vrijeme ekspozicije bilo dugo da bi na njoj bili vidljivi likovi koji se kreću i konji koji jurcaju. Na njoj vidimo samo ono što je u dužem mirovanju. Ekspozicija je trajala računa se oko 10 minuta. Ovdje su snimljena i dva muškarca od kojih jedan drugom polira obuću. Ako se bolje zagledate u fotku uočite ćete i neke druge potencijalne osobe snimljene na fotki. Fotografija je zrcalna.
Snimke snimljene ovom metodom specifične su po svojoj jasnoći i detaljima. I danas postoje zaljubljenici u ovu tehniku koji su vas spremni snimiti na ovaj starinski način, no treba imati na umu da iako dagerotipija ima poželjna obilježja njome ne možete manipulirati. To što je snimljeni materijal kristalno jasan, možda snimljenoj osobi i ne ide uvijek u prilog, pa bi zainteresirani za ovaj način snimanja trebali dobro razmisliti žele li to uistinu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
