Pitgora u pet slika: Živio je za brojeve, a umro je zbog – graha!

Pitagora (571. pr. Kr. – 497. pr. Kr.), gigant grčke filozofske misli, začetnik egzaktnih istraživanja u fizici i prvi matematičar u današnjem smislu riječi, školarcima je poznat u prvom redu po poučku koji nosi njegovo ime. Uz ovoga mudrog čovjeka vežu se, međutim i neke od najluđih anegdota koje ćete ikad čuti. Evo nekih od njih:

Gubite se iz našega grada!

Bio je prisiljen zbrisati s rodnog otoka Samosa nakon što se zakačio s tamošnjim tiraninom Polikratom. Skrasio se u Krotonu u južnoj Italiji, gdje je osnovao vlastitu filozofsko-znanstvenu školu. To njegovo zatvoreno društvo živjelo je kao svojevrsna vjerska sekta, pa su dobri građani Krotona ove antičke hipije kamenjem otjerali iz svoga grada. Pitagora i sljedbenici utočište su našli u Metapontu, gdje su nesmetano mogli voditi dugačke rasprave o besmrtnosti duše i matematičkoj strukturi svemira.

Fuj, seks!

Kako je učenicima rado dijelio savjete o onome što smiju a što ne smiju raditi, Pitagora se dotaknuo i ljudske seksualnosti. Njegov savjet? Seks je štetan po zdravlje te ga, kao takvog, valja izbjegavati. Ako to, zbog prirodnog nagona, nije moguće, ovu prljavu i mudraca nedostojnu aktivnost – koja dokazano oduzima tjelesnu snagu i mentalnu bistrinu – valja prakticirati isključivo u hladnijem dijelu godine, a ljeti, kad su ovakvi gubici izraženiji, ni pod razno!

Šuti i slušaj!

U već spomenutoj školi u Metapontu, mogli ste čuti muhu u letu i samo jedan ljudski glas – onaj Pitagorin. Njegovi učenici imali su biti “kuš” na nastavi: pitanja su, naime, smjeli postavljati tek nakon pet godina slušanja predavanja u tišini. Onima koji bi se, možda u žaru mladosti, oglušili o ovo pravilo te dobacili riječ ili dvije kolegama, Pitagora bi samo pokazao vrata. Ma koliko ga kasnije molili i kumili, više nisu mogli biti njegovi učenici.

Kamen mudraca

Pitagorejce su zanimale osnove matematike, pojam broja, trokuta i ostalih matematičkih likova, te apstraktna ideja dokaza – drugim riječima, sve ono što nam se danas čini samorazumljivim. Veliki učitelj vjerovao je da se svi odnosi u svemiru mogu svesti na operacije s brojevima, a svakom broju davao je osobine kao što su muški i ženski, savršen ili nepotpun, lijep ili ružan. Broj deset smatrao je najboljim brojem, budući da je riječ o zbroju prva četiri prirodna broja (1 + 2 + 3 + 4 = 10). Nije, međutim, samo filozofirao o apstraktnim dimenzijama brojeva, već se bavio i konkretnim zadacima, primjerice, rješavanjem jednadžbi. Pritom je, kao pomoć, koristio maleno kamenje. Možda niste znali da riječ “kalkulator” dolazi upravo od grčke riječi za šljunak!

Kobni grah

Teorije o Pitagorinoj smrti brojne su i vrlo maštovite. Primjerice, jedna od njih kaže da je umro od sreće, diveći se preciznosti i eleganciji nekoga svog teorema! Ona najšire prihvaćena nije ništa manje bizarna. Prema njoj, mislilac je, bježeći sa svojih četrdesetak učenika pred raspomamljenom ruljom koja je u njima gledala opasne podrivače društvenog poretka, naišao na polje zasađeno grahom. Učitelj i učenici morali su proći preko njega ako su htjeli spasiti glave, a potonji su to doista i napravili. Ne i Pitagora! Vjerujući da u grahu obitavaju duše pokojnika, odbio je gaziti po njemu te je sjeo pored polja, drsko prekriživši ruke. Progonitelji su ga, dakako, uhvatili i na licu mjesta ubili. Gdje su odbacili truplo, ne zna se, no pričalo se kako se duh mudraca, u gluho doba noći, ukazuje putnicima u tom kraju!

Piše: Lucija Kapural

Komentari