Ludwig van Beethoven volio je glazbu, ali je gotovo jednako strasno volio i žene. Unatoč neprivlačnom i neurednom izgledu bio je omiljen u žena, barem na kratke staze. Beethovenovi suvremenici znali su se šaliti na njegov račun, uspoređujući ga s Adonisom, aludirajući koliko je bio izdržljive prirode s obzirom na njegov tempo stalnog ulaženja i izlaženja iz ljubavnih veza.
Žene je privlačio Beethoven, ali ih je više privlačila njegova slava. Zavodile su ga ne samo slobodne već i udane žene. U početku je to sve godilo slavnom skladatelju, a onda je imao nezgodan okršaj s ljutitim suprugom jedne dame nakon čega je izbacio s popisa ljubovanja neslobodne žene, i toga se pridržavao. Beethoven je unatoč priličnom bogatstvu koje je stekao pametnim ulaganjima ostao neženja, koji je živio poput Molièrovog patološkog Škrtca u “ruševnoj kući”, a tako je nekako i “izgledao”.
Beethoven je bio prljavac
Obično se kao razlog njegovog samačkog života navodi to što su žene tražile bolje situirane partnere, no sudeći prema svemu što o njemu znamo imao je i novac i ugled u društvu, no imao je nezgodnu narav. Uz to nije vodio računa ni o higijeni ni o svojem izgledu. Kako bi malo popravio dojam, nekada bi, kažu, izlio vodu na glavu da se malo “opere” dok je istu odjeću nosio danima, tako da sigurno i u tome ima nešto zbog čega je ostao neoženjen cijeli život.
Njegova je najpoznatija skladba, poznata pod imenom “Za Elizu” (Für Elise), nazvana je zapravo Bagatelle No. 25. Napisao ju je 27. travnja 1810. s posvetom “Za Elizu”. Skladbu je prepisao muzikolog Ludwig Nohl, koji je ovaj rukopis pronašao u privatnom posjedu u Münchenu. Rukopis je nađen kod Babeth Bredl, a koja ga je dobila od Therese von Droßdik. Bredl je kasnije dopustila Nohlu da rukopis objavi u svojoj knjizi Beethovenovih pisama. Bilo je to 40 godina nakon Beethovenove smrti. Kako je Beethoven imao katastrofalan rukopis nije nemoguće da je Nohl pogriješio pri prepisivanju te da je izvorna posveta glasila “Za Theresu”, nažalost danas nam je na raspolaganju ostalo samo nagađanje jer je izvorni rukopis, u međuvremenu, izgubljen.
Misterij Elize
Pitanje tko je ta tajanstvena Eliza golicalo je brojne umove od trenutka kada je skladba objavljena 1867. godine. Muzikolozi su tijekom više od 150 godina proučavali njegovu dokumentaciju i razvili tri teorije.
Prema najrasprostranjenijoj teoriji svoju je skladbu napisao za svoju veliku ljubav Theresu Malfatti von Rohrenbach, kćerku bogatog bečkog trgovca Jacoba Malfattia von Rohrenbacha. Theresa mu je prvo bila učenica, a smatra se da ju je zaprosio 1810. godine, dakle iste godine kada je skladba napisana. Ona ga je odbila i kasnije se udala za “prikladnijeg” kandidata austrijskog političara Wilhelma von Droßdika. Ova je skladba i bila u Theresinoj ostavštini, prije nego ju je dala Babeth, što ovoj teoriji daje nešto veću prednost nad ostalima.
Novija teorija o Elizabeth Röckel
Jednu je teoriju postavio i njemački muzikolog Klaus Martin Kopitz koji smatra da je Eliza bila zapravo Elizabeth Röckel, mlađa sestra njegova prijatelja i glazbenika Josepha Röckela. Prema mišljenju Kopitza on joj je posvetio ovu skladu kao oproštajni poklon na rastanku jer je dobila pjevački angažman u Bambergu 1810. Kasnije se udala za Johanna Nepomuka Hummela.
S Beethovenom je ostala u dobrim odnosima do samog kraja njegova života. Ona je jedna od posljednjih osoba koja ga je posjetila na samrti. Prilikom tog posjeta Beethoven joj je dao pramen svoje kose za uspomenu, a dobila je i njegovo zadnje upotrebljavano pero.
Elise kao Eliza?
Treća moguća kandidatkinja, prema muzikologinji Riti Streblin, je Elise Barensfeld koja je živjela u blizini Therese Malfatti, bila je njezina učenica. Elise je te 1810. godine imala samo trinaest godina pa bi se ovdje mogle isključiti nekakve ljubavne iskrice. Ukoliko je skladba napisana za nju onda je to samo bio način da se Beethoven dodatno približi Theresi.
U osnovi sam službeni naziv skladbe bi označavao nešto bez prevelikog značenja, nešto čemu Beethoven nije obraćao previše pozornosti, pa tu svoju skladbu nije nikada ni objavio. Isto tako je moguće da ju je napisao razočaran Theresinim odbijanjem zbog čega ju je svojim nazivom želio obezvrijediti.
Skladba “Za Elizu” je kratko i sjetno klavirsko djelo čija je globalna popularnost posljedica savršene jednostavnosti kompozicije. Nakon objave, skladba je brzo postala sastavni dio popularne kulture, a takvom je ostala i danas.
Piše: Sonja Kirchhoffer
