Koji je čuveni izumitelj stvorio najjeziviju lutku svih vremena? Kako pravedno kazniti sijamskog blizanca koji je počinio ubojstvo? Zašto su mlade glumice odlazile na višesatne “audicije” kod Charlieja Chaplina? Za vas smo odabrali niz sablasnih činjenica iz povijesti – neke od njih mogle bi vam potjerati žmarce niz kralježnicu!
1. Thomas Alva Edison (1847. – 1931.), jedan od najproduktivnijih izumitelja svih vremena, 1890. godine stvorio je možda najopsceniju igračku u povijesti: lutku s porculanskog lica i drvenog tijela koja bi i najhrabrijem djetetu osigurala noćne more (na slici!). Njeno sablasno lice nije, međutim, ono najgore kod ovog proizvoda. U lutku je bio ugrađen još jedan Edisonov izum, minijaturni fonograf, koji joj je omogućio da govori. Činila je to kreštavim glasom kakvim se, pretpostavljamo, glasaju duše prokletnika u devetom krugu pakla. Pogađate, nitko ih nije htio kupiti, pa su brzo povučene s tržišta.
2. Godine 1617. u Genovi su rođeni sijamski blizanci Lazarus i Joannes Baptista Colloredo. Kako u to vrijeme mogućnost kirurškog odvajanja srasle braće nije bila opcija, nesretnici su bili prisiljeni za život zarađivati u tada popularnim cirkusima nakaza. Jedne večeri, neki se pijani prolaznik grubo narugao znatno nakaznijem Joannesu, što je kod njegova zaštitnički nastrojenog blizanca izazvalo ubojiti bijes. Izvukao je nož iz čizme te drznika izbo do smrti. Uslijedila je pravna zavrzlama: ubojstvo je bilo zločin koji se kažnjava smrti, no ako bi krivac bio smaknut, ta sudbina bi čekala i njegova nevinog brata. Nemajući druge, sudac je pustio ubojicu na slobodu.
3. Engleski književnik i matematičar Lewis Caroll (1832. – 1898.) svjetsku je slavu postigao 1865. godine, dječjim romanom “Alisa u zemlji čudesa”. Kao inspiracija za naslovni lik poslužila mu je Alice Liddell, 10-godišnja kći njegova bliskog prijatelja. Prema nekim izvorima, Caroll je bio pedofil koji je žudio za malenom, a upravo to je navodno kumovalo naprasnom raskidu prijateljsva s njenim ocem. U “Bilješci o Alisi”, povjesničar Martin Gardner primjećuje kako je Caroll tijekom života imao mnogo malenih prijateljica. Nadalje, među njegovim fotografijama su pronađeni njihovi aktovi, a zapamćena je i sljedeća pičševa izjava: “Djevojčica od dvanaest godina moj je ideal ljepote”.
4. Američki žargonski izraz “casting couch” (“kauč za kastinge”), koji se odnosi na proboj u filmskom svijetu u zamjenu za seksualne usluge, možda je novijeg datuma, no ta praksa bila je raširena i u starom Hollywoodu. U ovoj vrsti zlouporabe moći prednjačio je legendarni glumac, redatelj i scenarist Charlie Chaplin (1889. – 1977.) – mlade, još neafirmirane glumice morale su mu se podati ako su htjele dobiti ulogu u nekom od njegovih nijemih filmova.
5. Čuveni kemičar Antoine Lavoisier (1743. – 1794.) postao je imućan nakon što je dobio zlatnu medalju Francuske kraljevske akademije znanosti. No, kad mu se ukazala mogućnost za dodatnu zaradu, postao je skupljač poreza. Na početku Francuske revolucije, oduševljeno je prihvatio njene ideje, vjerujući kako korumpirani državni aparat treba promjene. Nakon nekoliko godina, ono što je počelo kao reforma pretvorilo se u pokolj… A “na tapetu” su se našli i zakupnici. Dana 8. svibnja 1749. godine, glava oca moderne kemije otkotrljala se ispod giljotine. Dok je čekao smaknuće u tamnici, kaže legenda, Lavoisiera je posjetilo nekoliko njegovih studenata. Obećao im je kako će pokušati napraviti posljednji eksperiment u životu: trepnuti što više puta nakon što ga dekapitiraju. Neki izvori navode podatak da je znanstvenikova glava treptala punih trideset sekunda!
6. Raynham Hall, dvorac u grofoviji Norfolk, navodni je dom jedne od najpoznatijih engleskih sablasti – tajanstvene Smeđe dame. Priča kaže da je žena koja opsjeda velebno zdanje, stanovita Dorothy Walpole, živjela na prijelazu iz sedamnaestoga u osamnaesto stoljeće. Ljubomorni suprug, vikont Charles Townshend, posumnjao je da ga odabranica vara, zbog čega ju je do kraja života držao zatočenu u malenoj sobici u dvorcu, na kruhu i vodi. Kad je umrla, njen duh je, željan osvete, nastavio lutati dvorcem.
7. Smrt i patnja duboko su isprepleteni s poviješću američkih umobolnica. Od kraja 18. stoljeća, te ustanove, u kojima su svakodnevicu dijelili mentalni bolesnici i najteži kriminalci, proširile su se po čitavoj zemlji. Tretmani koje su pacijenti dobivali bili su sve samo ne humani: lobotomije, okivanje za krevete, kasnije i elektrošokovi, dugo su bili uobičajena praksa. Možda najzloglasnija ustanova tog tipa bila je umobolnica “Ridges” u gradu Athensu. Monumentalno zdanje od opeke vrata je otvorilo 1874. Dok je izvana izgledalo raskošno, u unutrašnjosti, daleko od očiju javnosti, odvijalo se mentalno zlostavljanje i fizička tortura. Puštanje krvi, “vodeni tretmani”, lobotomije, zamrzavanje i udarci u glavu bolesnika smatrani su uobičajenim terapeutskim metodama.
Piše: Lucija Kapural
