Barun Ernst von Weizsäcker bio je u doba Drugog svjetskog rata veleposlanik Trećeg Reicha pri Svetoj Stolici u Vatikanu. Jedan njegov sin – barun Richard von Weizsäcker – postao je nakon rata njemački predsjednik, a drugi sin – barun Carl Friedrich von Weizsäcker – bio je ugledan znanstvenik koji je radio za vrijeme Trećeg Reicha na njemačkom nuklearnom projektu.
Dana 28. lipnja 1912. godine rođen je njemački znanstvenik Carl Friedrich von Weizsäcker, pripadnik znamenite obitelji koja je dala niz uglednih njemačkih političara i znanstvenika. Obitelj von Weizsäcker posjeduje titulu baruna još od 1916. godine. Po njemačkom običaju barunska titula automatski prelazi na sve potomke čovjeka kojem je dodijeljena (za razliku od stanja u Velikoj Britaniji gdje samo najstariji sin nasljeđuje titulu, i to tek nakon očeve smrti).
Carl Friedrich von Weizsäcker postao je, dakle, automatski barun von Weizsäcker kad je njegov djed dobio tu titulu. Barunom je postao i mlađi brat Carla Friedricha – Richard von Weizsäcker – poznati njemački predsjednik od 1984. to 1994. godine. Njih dvojica – znanstvenik i predsjednik – bili su sinovi Ernsta von Weizsäckera – važnog političara u doba Adolfa Hitlera. Naime, Ernst von Weizsäcker bio je u doba Drugog svjetskog rata veleposlanik Trećeg Reicha pri Svetoj Stolici u Vatikanu. Bio je također i državni tajnik (njem. Staatssekretär) u Ministarstvu vanjskih poslova Trećeg Reicha. Na tom je položaju bio zapravo drugi čovjek tog ministarstva, odmah iza ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. Zanimljivo je da je i u SS-u imao počasni čin Brigadeführera, što odgovara činu Generalmajor u Wehrmachtu.
Znanstvenik Carl Friedrich von Weizsäcker također je imao, kao i otac, veliku ulogu u doba Trećeg Reicha. Naime, bio je član tima znanstvenika koji su vršili nuklearna istraživanja u Njemačkoj u vrijeme Drugog svjetskog rata. Dakako, jedan od ciljeva tih istraživanja bila je izrada njemačke atomske bombe.
Nakon rata, barun Carl Friedrich von Weizsäcker bavio se niz godina predavanjem filozofije na sveučilištu, a pred kraj života postao je kršćanski pacifist. Osobito se protivio naoružavanju nuklearnim oružjem. Umro je u visokoj dobi od 94 godine u mjestu Söcking u Bavarskoj (nedaleko se nalazi i mjesto Pöcking u kojem je umro poznati nadvojvoda Oton Habsburški).
