Tvrđava na kotačima: Priča o “Cadillacu”, automobilu za kojim su ludovali Elvis i Tito

Priča o “Cadillacu” počinje davne 1902. i vezana je uz jednu drugu automobilsku kuću. S namjerom likvidacije tvrtke, “Fordovi” financijski stručnjaci pozivaju inženjera Henryja Lelanda da procijeni postrojenja i opremu prije nego što ih prodaju. Ovaj ih uspijeva nagovoriti da nastave poslovati, koristeći njegov jednocilindrični motor u automobilima. Nakon što je Henry Ford napustio kompaniju koja je po njemu dobila ime, rođena je nova: “Cadillac”. Ime je dobila po francuskom istraživaču Antoineu de la Motheu Cadillacu, utemeljitelju grada Detroita. Vrlo brzo, automobili ove tvrtke postat će sinonim za tehničku inovaciju i bezvremenski luksuz, kao i personifikacija američkog sna. “Cadillac”, naime, nikad nije uspio osvojiti Stari kontinent – europski kupci su njegov dizajn smatrali megalomanskim. Za volanima ovih lađa na kotačima, gutača benzina punih kroma, danas viđamo filmske zvijezde, naftne tajkune, političare i državnike, a za popularizaciju “kralja automobila” najviše je učinio “kralj rock ‘n’ rolla” Elvis Presley.

Nakon što je postao zvijezda, priuštio si je stotinjak automobila, pretežno “Cadillaca”. Skoro svaki od njih nosi sa sobom uzbudljivu priču. Njegov prvi “caddy”, glasoviti ružičasti model koji se danas čuva u muzeju u Gracelandu, kupio je 1955. obožavanoj majci Gladys. Kako ova nije pokazivala entuzijazam za vožnjom – možda zbog činjenice da uopće nije imala vozačku dozvolu – za njegovim su volanom ludovali članovi Elvisove grupe “The Blue Moon Boys”. Kad su ga jedne večeri “omotali” oko drva, Elvis ga je dao na popravak, a sebi je priuštio novog ljubimca: “Cadillac Fleetwood” bio je poseban po “raketama” na prednjoj masci, kao i auspusima koji su izlazili iz rubova  kromiranih branika. Izvorno bijela boja nije bila po Elvisovom ukusu, pa ga je dao prebojiti u žutu. Pjevačev otac u ovome je luksuznom vozilu često transportitao – perad! Svakako valja spomenuti i crni “Coupé de Ville” iz 1959., pompozno vozilo s velikim ukrasnim krilcima. Pjevač, koji je par dana nakon kupnje otišao u vojsku, nikad ga nije provozao, a crni “repaš” je, priča se, otišao kao dar njegovu osobnom bankaru. Kabriolet “Fleetwood” iz 1960., premazan s četrdeset slojeva specijalne boje u koju je dodana dijamantna prašina, sa sjenilima u obliku siluete gitare i ratkapama od čistog zlata, istinabog, nije poklonio, ali ga je, kad mu je dosadio, za sitne pare prodao nakladniku diskografske kuće RCA. Nešto lošije se proveo “Coupé Eldorado” iz 1968. godine: kad auomobil nije htio upaliti, pucao mu je u prednji desni blatobran, a potom ga poklonio puncu. Ni prema zaposlenicima nije bio škrt: po jedan “caddy” dobili su pjevačev tjelohranitelj i zubar. Završavajući priču u američkom stilu, na posljednje putovanje je otišao u srebrnom “Cadillacu”, koji je njegovo tijelo prevezao od Gracelanda do groblja u Memphisu.

Među ljubiteljima “Cadillaca” svakako valja izdvojiti Josipa Broza Tita, koji je u svome tamnozelenom kabrioletu “Eldorado” iz 1953. po Brijunima vozao Nehrua, Nassera, Indiru Gandhi, Sofiju Loren i Richarda Burtona. Iste godine kad je Titov metalni ljubimac stigao na Brijune, američki predsjednik Dwight Eisenhower na inauguraciju je dovezen u istom modelu, ali bijele boje. “Cadillac” je do danas ostao omiljeni automobil američkih predsjednika. Posebno impresivan bio je Obamin “Cadillac One”, svojevrsna tvrđava na kotačima: javnost je doznala da je karoserija obložena tvrdim čelikom otpornim na raketni napad, prozori blindirani, gume konstruirane tako da su u funkciji i kad se probuše, a rezervoar je ispunjen posebnom smjesom koja se ne bi zapalila čak ni u slučaju izravnog pogotka. Ostale specifikacije čuvane su kao državna tajna!

Piše: Lucija Kapural

Komentari