Francuska balerina Emma Livry (1842. – 1863.), jedna od posljednjih plesačica iz razdoblja romantizma i štićenica slavne Marie Taglioni, s nepunih šesnaest je debitirala na pozornici čuvene Pariške opere. Do dvadesete, etablirala se kao jedna od najvećih zvijezda te kuće.
Nakon nastupa u “Leptiru”, baletu Jacquesa Offenbacha, kipar Jean-Auguste Barre stvorio je njenu brončanu statuu u naravnoj veličini, a jedan oduševljeni kazališni kritičar njene je pokrete usporedio s onima vilinskim: “Gospođica Livry ne pleše. Ona lebdi”. Talentirana djevojka nije, međutim, dugo uživala u ovacijama.
Dana 15. studenog 1862. godine, tijekom probe za predstavu “La muette de Portici”, njenu haljinu od tila zahvatio je plamen plinske svjetiljke, dijela scenografije. U nekoliko sekundi, nesretnica se pretvorila u živu buktinju: u panici, triput je pretrčala pozornicu prije nego što je dežurni vatrogasac, uz pomoć prisebnijih članova baletnog ansambla, uspio ugasiti požar.
Emmino lice bilo je neozlijeđeno, no torzo i udovi bili su joj prepuni stravičnih opeklina. Iz neznanja, u želji da pomogne djevojci koju je smatrala vlastitom kćeri, Taglioni joj je u ozljede utrljala mast, što je dodatno pogoršalo stanje. I sama unesrećena napravila je grešku – zbog urođene sramežljivosti, rukama je pritiskala čađave ostatke tkanine uz tijelo, odnosno uz žive rane. Unatoč nepodnošljivoj boli koju je trpjela, nije vrištala ni plakala. Dok su je na nosilima iznosili iz zgrade, čitavi vrijeme je tiho molila Boga za spas. Nebesa su, pokazalo se, ostala nijema na njene molitve.
Livry je mjesecima ležala u bolnici, a liječnici su bili zadovoljni njenim napretkom. Kad su je otpustili, činilo se da se u potpunosti oporavila – prijateljima je povjerila kako jedva čeka povratak na pozornicu. Nažalost, do toga nije došlo. Rane su joj se ponovno otvorile te je, dana 26. srpnja 1863., umrla od sepse.
Da stvar bude poraznija, ova tragedija mogla se izbjeći. U to su vrijeme, naime, već postojali plesni kostimi izrađeni od nezapaljivih materijala, ali su ih mnoge balerine odbijale nositi, smatrajući ih estetski neprihvatljivima.
Piše: Lucija Kapural
