Premda sa “samo” dvije dokazane žrtve ne ulazi u klasičnu definiciju serijskog ubojice, zahvaljujući bizarnoj i okrutnoj prirodi svojih zločina Ed Gein (1906. – 1984.) nalazi se na osobito zastrašujućem mjestu u kolektivnoj psihi. Upravo ovaj naizgled bezazlen čovječuljak poslužio je kao inspiracija za lik Normana Batesa u Hitchcockovom klasiku “Psiho”! Što je tihoga, radišnog čovjeka pretvorilo u monstruma? Sljedbenici Freuda naći će materijala za trljanje ruku: čini se da dobar dio zasluga za ovu transformaciju pripada njegovoj majci.
Sve žene su bludnice!
Ed Gein rođen je u La Crosseu, pitoresknom gradiću u državi Wisconsin. Otac George povremeno je radio kao stolar, a puno radno vrijeme kao alkoholičar. Slabić po prirodi, sklanjao se ustranu kad bi njegova supruga Augusta podigla glas, nazivajući ga lijenčinom. Njena je uvijek bila zadnja, uostalom, kao vlasnica dućana mješovite robe držala je u rukama obiteljske financije. Augusta je bila stroga, dominantna i fanatično religiozna osoba koja se nikada nije smijala. Umjesto nježnošću, sinove Henryja i Eda obasipala je moralnim prodikama i biblijskim citatima, napose onima na temu grijeha i vječnog prokletstva. “Sve žene su bludnice i đavolji instrumenti”, svakodnevno im je ponavljala, dakako, ne primjenjujući tu tezu na sebe, moralno uzvišeno stvorenje s ulaznicom za raj u džepu. “Ako ikad upadnete u ponor predbračnog seksa, vaša će duša vječno gorjeti u paklu!”, rečenica je koju im je govorila pred odlazak u krevet, umjesto uspavanke. Uhvativši Henryja kako masturbira, zgrabila ga je za vrat i stiskala dok nije poplavio. Naučio je lekciju. Nikad više neće prakticirati “đavolju rabotu” u neokaljanu majčinom domu.
Kad je Edu bilo trinaest godina, obitelj se preselila na izoliranu farmu u Plainfieldu. Mamica je bila zadovoljna: s najbližim susjedom udaljenim dva kilometra, nije bilo nikoga tko bi mogao moralno iskvariti njene sinove. Dječaci su, istinabog, morali pohađati nastavu ali se Augusta osigurala protiv pogubna utjecaja vršnjaka: zabranila im je da se druže s njima.
Premda je bio solidan učenik, posebno nadaren za književnost, Ed je mrzio odlaziti u školu. Sramežljiv, pomalo feminiziran, bio je idealna meta školskih nasilnika. Nisu ga maltretirali fizički ali su ga sustavno vrijeđali i ponižavali. Kao i majka, koja mu je često ponavljala da je slabić… Baš poput svog oca.
Kain i Abel
Unatoč svakodnevnim prijekorima, Ed je obožavao majku. Gospođa Gein bila je njegov moralni uzor. Nakon što mu je umro otac, mladić se s velikom revnošću prihvaćao svakojakih poslova, ne bi li financijski pomogao majci. Obavljao je građevinske poslove, čistio po kućama, čak je neko vrijeme radio kao babysitter. Poslodavci su ga smatrali izuzetno marljivim i odgovornim, te su mu često ostavljali izdašne napojnice.
Po povratku s posla, on i sedam godina stariji brat odlazili su u malu zalogajnicu, gdje bi se opuštali uz omlet i čašu mlijeka. Ed se nemalo iznenadio kad je Henry jednog dana uz objed naručio čašu piva. “Što to radiš? Alkohol je zlo! Što bi majka rekla da sazna?”, napao je brata. Ovaj mu je sugerirao da se opusti i ne uzima majčine riječi zdravo za gotovo. “Previše si vezan za nju, mali. To nije zdravo!”, odvratio mu je, nakon čega je, kroz smijeh, nabacio nekoliko otrovnih opaski na račun roditeljice. Ed je problijedio od šoka. Odložio je nož i vilicu te bez riječi išetao iz restorana. Iz današnje perspektive gledano, velika je vjerojatnost da je ovaj incident zapečatio Henryjevu sudbinu.
Nekoliko dana kasnije, braća su spaljivala korov oko kuće. Vatra je u jednom trenutku izmaknula kontroli i zaprijetila obiteljskom imanju. Ed i Henry bacili su se na gašenje požara – svaki je otišao s druge strane kuće. Kad je plamena stihija napokon zaustavljena, Henryjevo beživotno tijelo pronađeno je na tlu. “Vatra ga je dohvatila!”, objasnio je Ed policajcima koji su stigli na poprište. Čudno je, međutim, bilo to što je truplo ležalo na neizgorenom području, a na glavi je imalo modrice. Premda je službeni uzrok bio gušenje dimom, jedan od policajaca otvoreno je sumnjao da je Ed imao prste u bratovoj smrti. Kako jasnih dokaza nije bilo, s vremenom je prihvatio savjete kolega te odustao od slučaja.
Krvava odora
Jedina osoba koja je Edu preostala bila je njegova majka. Ona je ujedno bila jedina osoba koju je trebao. Nažalost, nije dugo uživao u nepodijeljenoj pažnji roditeljice. Nakon bučne svađe sa susjedom, Augusta Gein preminula je od srčanog udara. Ed je bio slomljen: izgubio je jedinu prijateljicu. Lud od boli, čavlima je zakucao vrata majčine spavaće sobe, kako bi unutra sve ostalo isto. Pramen njene kose pohranio je u malenu drvenu kutiju te ga čuvao kao relikviju.
Utjehu mu je pružio članak o prvoj operaciji promjene spola. Frustrirani George Jorgensen, koji je nakon zahvata postao sretna Christine, bio je njegova inspiracija. I sam je, naime, maštao o tome da postane žena… Savršena žena, kakva je bila mamica. Kako za operaciju tog tipa nije imao novca, snašao se na drugi način. U gluho doba noći, kad bi svi spavali, odlazio je na groblje noseći lopatu u ruci. Sa sovama kao jedinim svjedocima, marljivo je kopao. Znao je da ga čeka nagrada – prekrasni suveniri. Isprva je uzimao ruke ili glave, kasnije čitava trupla. Temeljito bi pretraživao osmrtnice u lokalnim novinama u potrazi za friško zakopanim ženskim tijelima, a potom odlazio na male noćne izlete. Puno godina kasnije, kad ga policajci budu pitali je li spolno općio s truplima, držat će se iznenađeno, gotovo uvrijeđeno. “Što vam pada napamet?”, u čudu je pitao, objašnjavajući da su leševi previše smrdjeli za aktivnosti tog tipa. Miris mu, međutim, nije smetao kad je gulio kožu trupala a potom se njome omatao kao haljinom! Kad je shvatio da ljudi u tom kraju ne umiru brzinom koja bi ga zadovoljila, počeo je ubijati.
Nestali bez traga
Tijekom narednih godina, broj nestalih osoba u tome mirnom kraju dramatično se povećao. Osmogodišnja Georgia Weckler misteriozno je iščezla na povratku iz škole. Detektivi su detaljno pročešljali područje ali bez rezultata – činilo se da je djevojčica propala u zemlju! Jedini trag bili su otisci guma na mjestu gdje je zadnji put viđena. Pripadali su automobilu marke “Ford” – to je sve što su saznali. Slučaj Evelyn Hartley, 15-godišnje babysitterice koja je nestala nakon što je stavila susjedovu djecu na spavanje, također je završio u slijepoj ulici. Ispred kuće u kojoj se nalazila bilo je krvi, a pronađene su i njene naočale u obližnjem jarku. Djeca koju je čuvala nisu bila od pomoći – prespavala su čitav događaj. Policija je sumnjala na najgore, ali Evelynino truplo nikada nije pronađeno. Godinu dana kasnije, nestala su dvojica lovaca na jelene, Victor Travis i Ray Burgess. Zadnji put su viđeni u baru u Plainfieldu, nakon čega im se gubi svaki trag.
Razmaci između nestanaka bivali su sve kraći. Mary Hogan, 51-godišnja vlasnica taverne, nikad se nije vratila s posla. Lokva krvi na podu njenog lokala i čahura metka bili su jasni pokazatelji da se gospođi nešto strašno dogodilo. Bilo je to prvo od dva ubojstva koja je Gein sigurno počinio. Iduće se dogodilo nepunih šest mjeseci kasnije. Bernice Worden oteta je iz trgovine u Plainfieldu, gdje je nedavno bila počela raditi. Poput Mary Hogan, bila je pedesetgodišnjakinja. Obje su fizički nalikovale majci Eda Geina. Ovaj put, policija je imala trag kojim se valjalo pozabaviti. Žrtvin sin ispričao im je da je muškarac po imenu Ed Gein uporno pozivao njegovu majku na spoj. Drugi sumještanin sjetio se da je Gein govorio kako treba kupiti antifriz u dućanu gospođe Worden – na dan kad je umrla! Nakon što su pronašli račun za antifriz, detektivi su odlučili posjetiti Eda Geina.
Kuća strave
Čovjek koji ih je pustio u kuću široko se osmjehivao, kao da ga neočekivano društvo veseli. Da se radi o osmijehu ludila, postalo im je jasno kad su stupili u dnevni boravak. Ondje je, obješeno o stropnu gredu, visjelo truplo Bernice Worden. Glava joj je bila odsječena, genitalije uklonjene. Mladi istražitelj, kojem je pozlilo, pohitao je k prozoru ne bi li udahnuo svjež zrak. Bila je to loša odluka – na prozorskoj dasci nalazila se glava nesretne žene, pretvorena u vazu! Bolje nisu prošli ni njegovi kolege koji su zavirili u kuhinju: hladnjak je bio pun ljudskih organa, a krv u loncima, nemarno poslaganim oko štednjaka, bila je indikator da je počinitelj neke od njih kuhao i jeo! Otkriven je i pištolj koji je odgovarao čahuri pronađenoj u taverni Mary Hogan, a njena glava završila je u ormaru, prekrivena ubojičinim donjim rubljem.
Suočen s nepobitnim dokazima, Gein je priznao ubojstva Bernice Worden i Mary Hogan te ispričao istinu o svojim grobljanskim aktivnostima. Ostale zločine je zanijekao, a budući da su trupla bila u visokom stupnju raspadanja, nije se moglo ustvrditi pripadaju li nestalim osobama ili onima ekshumiranim iz grobova. Sudac ga je proglasio neubrojivim, nakon čega je doživotno zatvoren u psihijatrijsku bolnicu za nasilne zločince. Umro je u sedamdeset osmoj godini, od zatajenja dišnih organa. Pokopan je na groblju u Plainfieldu, tik do one koja je u njemu posijala klicu ludila – voljene majke.
Piše: Lucija Kapural
