Nekog priroda, odnosno genetika obdari zdravim i divnim zubima, a nekog debelo zakine. U one druge, spadao je i prvi američki predsjednik George Washington koji se cijeli život mučio sa zubima. Zbog lošeg stanja njegovih zubi raširio se mit da je nosio zubnu protezu od drveta. To dakako nije točno, no istina o njegovim zubima je puno gora od samog mita, pa ako vas zanima o čemu je točno riječ, krenimo zajedno na putovanje do Mount Vernona i vremena George Washingtona.
Nije da nije održavao higijenu zuba
Washington je počeo gubiti zube sredinom svojih 20-ih godina, a do 1789. izgubio je sve svoje zube. Ipak nikada nije imao drvenu protezu, ali je imao proteze od različitih materijala. Naime, njegovi loši zubi su posljedica s jedne strane genetike, a s druge loše dentalne higijene onog vremena. Nije da je Washington bio nemaran u smislu održavanja higijene jer dokumentacija iz Mont Vernona tvrdi suprotno pa je tako očito da je redovito kupovao četkice za zube i zubne pudere. Stvar je u tome da su dosezi stomatologije i njege zuba tada bili na niskoj razini.
Za predsjednika samo najbolje
Tijekom života je nosio razne proteze prvo one djelomične koje su se oslanjale na postojeće zube, a zatim kompletne. One su se izrađivale od raznih materijala. Naravno za predsjednika samo ono najbolje. Obično je dio na koji su išli zubi bio izrađen od čvrstih materijal poput bjelokosti nilskog konja, morža, slona i drugih životinja dok su se za same zube najčešće koristili zubi drugih ljudi. Ove su proteze bile povezane žicama i imale su vijke kako bi se mogle podesiti što je bilo krajnje neugodno iskustvo za nositelja. Washingtonu su ove proteze nanosile stalnu bol i nelagodu.
Trostruko jeftiniji zubi robova
O korištenju robovskih zuba svjedoče pisani tragovi, pa se tako u dvojnim računima Washingtonova računovodstva spominje isplata robovima od šest funta i dva šilinga za devet zuba 1784. godine. Iako neki smatraju da su ovi zubi bili za Washingtona tome nije bilo tako i oni nisu direktan pokazatelj njihova korištenja, ali jesu indirektan. Stomatolozi su trebali zube i uvijek su bili u potrazi za njima. Oglasnici onog vremena daju svjedočanstvo raširene trgovine zubima i daju podatke o njihovim cijenama. Tako je i tadašnji Washingtonov stomatolog Jean Pierre Le Mayer koji je naveden u dokumentaciji kao krajnji kupac kupovao zube Washingtonovih robova, a koje je potom ugrađivao u proteze namijenjene predsjedniku. Ovakva je trgovina bila uglavljena na obostrano zadovoljstvo jer su stomatolog i Washington pri tome bili u plusu. Stomatolog je prošao trostruko jeftinije u izradi proteza, a Washington je na njima debelo uštedio. Kasnije je Le Mayera zamijenio njujorški stomatolog John Greenwood koji je izradio do danas sačuvane četiri predsjednikove proteze. U ono vrijeme je bila raširena trgovina zubima, a zube su prodavali siromašni neovisno bili crni ili bijeli, ali očito je da su crni ljudi to činili po jeftinijoj cijeni.
Bolovi i neugoda
No ne samo da je Washington patio od bolova i neugode zbog ovih nesofisticiranih proteza već mu je sve to utjecalo i na fizionomiju lica. Najviše je pri tome trpjela predsjednikova donja čeljust koja na sačuvanim portretima djeluje ukočeno i kao da je izbočena malo prema naprijed.
Sigurno je da je Washington bio klasičan robovlasnik svog vremena koji se nije previše opterećivao tuđim zubima, osim svojim. Kao vlasnik golemog imanja s ogromnim brojem robova mogao si je osigurati jeftinije stomatološke usluge prodajući zube robova, a da pri tome nije prekršio niti jedno slovo zakona.
Piše: Sonja Kirchhoffer
