Jeste li se ikada pitali odakle potječe simbol srca jer nije nimalo nalik našem glavnom organu? Simbol srca možemo vidjeti na mobitelima, izlozima, knjigama, ma zapravo posvuda, no ono je potpuno drugačije od svog izvornika. Upravo zbog tog potpunog odstupanja odlučili smo istražiti zašto je tome tako. Netko krivi Aristotela, netko biljku, pa krenimo u potragu za pravim krivcem.
Endemska Silfija
Prema jednoj teoriji povijest simbolike srca je vezana uz antičku biljku Silfiju (Silphium), čija je sjemenka imala oblik srca. Ta je danas izumrla biljka, sudeći prema antičkim izvorima, bila zlata vrijedna. Navodno je bila jedan od glavnih izvoznih proizvoda sjevernoafričkog grada Cirene, a koliko je bila vrijedna pokazuje i to što je počela krasiti tadašnje kovanice. Koliko je poznato biljku je koristila većina mediteranskih kultura. Danas se uglavnom smatra da je riječ o biljci koja je bila iz roda cvjetnica Ferula, kao i da je svojim izgledom podsjećala na komorač. Izumrla je jer je riječ o endemskoj biljci koja je uspijevala samo na sjeveru Libije, a kao glavni razlog njezina nestanka uzima se dezertifikacija tog područja.
Antički izvori kao preteča današnjih reklama
Kada o Silfiji pišu antički izvori onda možemo dobiti dojam da nas bombardiraju hrpom reklama jer su joj pripisivali svakojaka čuda, i gotovo da nije bilo toga što ona nije mogla izliječiti. Plinije Stariji pisao je da pomaže kod zacjeljivanja rana od ugriza pasa, ali i kod niza oboljenja. O njoj je pisao i Hipokrat, ističući njezinu dobrobit za probavu.
No, imala je i dvije neslužbene upotrebe, pa je tako služila i kao afrodizijak i sredstvo za izazivanje pobačaja. Upravo njezina afrodizijačka svojstva mogla su možda biti povezana s konturama srcolike biljke. Prema antičkim izvorima već je bila rijetka u doba Rimske Republike, a Plinije Stariji navodi da je jedna od posljednjih biljaka završila kod Nerona.
Nevješti crteži
Aristotel je još u 4. st. pr. Kr. srce identificirao kao najvažniji organ u tijelu i smatrao je da je srce središte inteligencije i emocionalnog života. U srednjem vijeku tijekom 14. stoljeća Crkva je zabranila seciranja i, tada se na osnovu starih tekstova poput Aristotelovog rade nevješti crteži od kojih je, smatraju neki, mogao nastati oblik srca kakav danas poznajemo.
Što kaže Katolička Crkva?
Prema prevladavajućoj teoriji simbolika srca je potekla iz srednjeg vijeka ili pak renesanse. Prisutnost ovog oblik može se vidjeti u ranom 15. stoljeću kada se srce pojavljuje na igraćim kartama. Priča o igraćim kartama i njihovoj simbolici je prilično slojevita, pa traži zasebnu obradu. Prema teoriji koju je postavila Katolička Crkva simbol srca vezan je uz sveticu Margaretu Mariju Alacoque, no ovu teoriju možemo odmah odbaciti jer je spomenuta svetica živjela u 17. stoljeću, kada je simbolika srca već bila dobrano prisutna. Odličan primjer ranije prisutnosti ovog simbol, u kojem se može povući paralela ne samo s oblikom već i značenjem vidljiva je u renesansnoj tapiseriji nazvanoj Le don du Coeur (Dar srca), koju možete bolje pogledati uživo u Louvreu.
Peter Stewart, voditelj Centra za istraživanje klasične umjetnosti Sveučilišta Oxford, kaže da je oblik srca kakvog danas poznajemo prisutan već u antici na tisućama keramičkih predmeta, no i on smatra da o simbolici srca kakvu danas poznajemo možemo govoriti tek od kasnog srednjovjekovlja ili pak rane renesanse. Neovisno kojoj teoriji dajemo prednost, srce je ušlo u sve pore našeg tehnološkog društva i možemo biti sigurni da će u njemu i ostati.
Piše: Sonja Kirchhoffer
