Dana 17. travnja 1860. održan je prvi međunarodni boksački meč, kojeg povjesničari sporta smatraju prvom borbom za naslov svjetskog prvaka. U to vrijeme boksačke borbe su bile ilegalne i postojala su samo gruba pravila igre. U ovom su meču sudjelovali Amerikanac John Carmel Heenan i engleski boksač Tom Sayers. Heenan je u to vrijeme imao dvadeset i pet godina i bio je radnik u brodogradilištu u San Franciscu. Njegov protivnik Sayers je imao trideset i četiri godine i bio je građevinski radnik koji je radio na potezu između Brightona i Londona. Sayers je bio niži od većine svojih suparnika (visok 175 centimetara), ali je bio okretan zbog čega su ga nazvali Malo Čudo.
Meč se održavao u Farnborough, gradu u južnoj Engleskoj. Kako je bila riječ o ilegalnom natjecanju informacije o meču su se prenosile usmenim putem. Na dan održavanja meča u ovaj grad, udaljen nešto više od 60 kilometara od Londona, pohrlila je rijeka ljudi. Interes je bio tolik da su se organizirali posebni vlakovi za Farnborough. Jedan od njih iz Londona je imao čak 33 vagona, a krenuo je prema odredištu u ranim jutarnjim satima, u 3 i 30. Kažu da su se tog dana polja uokolo Farnborougha “crnila od ljudi”. Među tom gomilom bilo je dosta uglednika iz svijeta plemstva, pa su ovdje navodno bili i tadašnji mladi princ od Walesa, tj. budući kralj Eduard VII., kao i premijer vikont Henry John Palmerston, ali i ostala društvena krema tog vremena poput Charles Dickensa i nekih drugih slavnih osoba.
Sunčani dan “kao stvoren za pobjedu”
Meč je počeo ujutro u 7 sati i 29 minuta. Dan je bio sunčan i Sayers je samouvjereno ustvrdio da: “Ako čovjek ne može pobijediti u dvoboju ovakvog vedrog jutra, onda nije dostojan nazivati se boksačem”. Na prvi dojam Heenan je sa svojih 188 centimetara visine djelovao nadmoćno, i u početku je doista i bio bolji od Sayersa. Heenan je tako oborio Sayersa u 3. i 4. rundi, a u 6. mu je ozlijedio i ruku. I taman kada je sve krenulo u prilog Heenanu stvari su se promijenile. Malo Čudo je opravdalo svoj nadimak i okrenulo sve u svoju korist. Tako je Sayers u idućoj rundi zadao Heenanu nekoliko odlučnih udaraca koji su mu gotovo potpuno zatvorili desno oko. Novinari su ovaj Sayersov potez proglasili i proračunatim i dobro odigranim. Pred kraj 37. runde Heenan je počeo daviti Sayersa oko vrata – na gornjem užetu ringa zbog čega je gomila provalila u prostor prstena. Nakon toga sudac je nekoliko metara dalje morao organizirati novi ring, na kojem je održano još pet rundi, a onda se na terenu pojavila policija. Tučnjava u ringu je tada prekinuta. Gomila se razbježala. Kasnije je rezultat proglašen izjednačenim. Oba su boksača pretrpjela teške ozljede. Kažu da je Heenan bio toliko ozlijeđen da je bio gotovo slijep jer mu je tijekom meča Sayers zadao i više udaraca u drugo oko. Meč je imao 42 runde, i trajao 2 sata i 27 minuta.
Neprijateljstva nakon meča
Neprijateljstva su se nastavila između boksača i navijača idućih nekoliko tjedana. Svaka strana je naglašavala da je baš ona trebala pobijediti. Heenan je ustvrdio i da je policija djelovala u dosluhu sa Sayersovim navijačima i da je sve inscenirano. Zahtijevao je revanš, ali stanje Sayersove ruke to nije omogućavalo. Dapače, Sayers je nakon ovog meča prekinuo boksačku karijeru.
Nekoliko godina nakon meča profesionalni boks doživio je drastične promjene. Pravila su osmišljavanja u ranim 60-im 19. stoljeća, a objavljena su 1867. godine. Sastavio ih je boksač John Graham Ghambers uz financiranje Johna Sholta Douglasa 8. markiza od Queensberryja po kojem su i dobila ime. Queensberryjeva pravila su promijenila sliku boksa od divlje i brutalne tučnjave do sporta. Tako je odlučeno da runde traju po tri minute s intervalima od minute. Uvedeno je i obavezno nošenje rukavica koje u ovom meču još nisu bile nužne, pa su se njegovi sudionici udarali golim šakama. Tada je određeno da se između nokauta odbrojava 10 sekundi i koješta drugo.
Obojica su boksača kasnije “zakopala ratne sjekire” i podijelila 400 funta te dobila pojaseve prvaka u kazalištu Alhambra u Londonu, 30. svibnja 1860. godine. Život im u konačnici nije bio naklonjen ni prije ni poslije meča. Heenan i Sayers su umrli mladi u svojim kasnim tridesetim godinama života.
Piše: Sonja Kirchhoffer
