Većina turista se iz Kenije vraća s fotografijama žirafa i lavova, kao i pričama o tome kako su se ludo proveli na safariju. Graham Pendril, engleski trgovac umjetninama, vratio se s titulom plemenskog starješine. Evo kako je sve počelo: umoran od posla koji mu je donio bogatstvo ali i oduzeo svaki slobodan trenutak, Pendrill se 2005. otputio na jednomjesečno putovanje Afrikom. Tu destinaciju nije odabrao slučajno: kao mladić, bavio se proučavanjem plemenskih jezika i kulture Crnog kontinenta. Boravak u Keniji pretvorit će se u neočekivano duhovno iskustvo.
Kako je natucao njihov dijalekt, zbližio se s pripadnicima plemena Masai. Oduševljen običajima ovoga polunomadskog naroda, uglađeni Britanac prihvatio je njihovo gostoprimstvo i nastanio se u malenoj kolibi od blata. Kad je, zahvaljujući strpljivosti i diplomatskim vještinama, prijepor oko ukradene koze riješio na zadovoljstvo obje sukobljene strane – bez njegove intervencije po svoj bi prilici došlo do krvoprolića – postao je prvi bijelac koji je proglašen starješinom. U njegovu čast je žrtvovana krava, i to debela, a novopečeni plemenski funkcionar počašćen je delicijama poput bikovskih testisa i friške mokraće. Dobio je i novo ime, Siparo, što znači “Hrabri”.
Kad se “Hrabri” vratio u Bristol, ništa više nije bilo isto. Na posao je odlazio u plemenskoj odjeći (sandalama i tunici, katkad s krunom od perja), na sveopće zgražanje suradnika, a u takvom je izdanju posjećivao i lokalne pubove. “Ljudi su me gledali ispod oka i nazivali ekscentrikom, ali se na to nisam osvrtao. Cilj mi nije bio privlačiti pažnju niti šokirati okolinu; jednostavno više nisam mogao nositi uobičajenu odjeću. U njoj sam se, naime, osjećao sputano. Afrika me oslobodila na mnoge načine – shvatio sam da sreća nema puno veze sa stvarima s kojima je mi zapadnjaci povezujemo”, ispričao je Pendrill. Nije ostao samo na riječima – prodao je svoju luksuznu vilu i preselio se u kolibu od blata u Keniji.
Piše: Lucija Kapural
