“Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam – zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni”, čuveni je citat Immanuela Kanta, jednog od najvećih filozofa svih vremena. Ovjde ćemo se pozabaviti prvom stavkom njegova ushita, onim što se definira kao sveukupnost svih čestica i energija sadržanih u prostoru i vremenu; onim što je, baš poput ljudske gluposti, beskonačno. Za vas smo odabrali pregršt nevjerojatnih spoznaja o svemiru, usvajanih kroz stotine godina, kao i o njegovim istraživačima!
1. Neutronske zvijezde rotiraju oko svoje osi brzinom od 600 okretaja u sekundi. Nastaju nakon urušavanja jezgre umiruće zvijezde u supernovi, a premda su 70.000 puta manje od Sunca, imaju puno veću gustoću od njega. Zbog toga imaju vrlo snažno gravitacijsko polje: ako bi ljudsko biće došlo u dodir s neutronskom zvijezdom, sudar bi bio tako žestok da bi nastala nuklearna eksplozija od 100 megatona.
2. Svemir je u potpunosti tih. Zvuku, naime, treba medij (poput zraka) kroz koji bi mogao putovati. Kako u svemiru ne postoji atmosfera, svemir će zauvijek ostati jezivo (ili prekrasno) tih. Kako onda, možda ćete se zapitati, astronauti međusobno komuniciraju “tamo gore”? Na njihovu sreću, radio-valovi bez problema mogu putovati svemirskim prostranstvima.
3. Unatoč brojnim uzbudljivim spoznajama iz područja astronomije, zapravo pojma nemamo koliko svemir ima zvijezda. Trenutačno samo procjenjujemo koliko ih se nalazi u našoj galaksiji, Mliječnoj stazi. Kad taj broj pomnožimo s najuvjerljivijom procjenom broja galaksija u svemiru, dobiju se suludo velike brojke. Australsko nacionalno sveučilište je u jednoj studiji dalo procjenu na 70 sekstilijuna zvijezda u svemiru. To je otprilike 70.000.000.000.000.000.000.000 zvijezda.
4. Otisci stopala američkih astronauta na Mjesecu će, pretpostavlja se, ostati narednih stotinu milijuna godina. Mjesec, naime, nema atmosferu, pa tako nema niti vjetrove da ih zametu. Jednako tako, nema ni vodu koja bi ih isprala. Površina se, istinabog, mijenja zbog mikrometeorita koji stalno padaju na nju, ali je ta promjena toliko spora da se iz perspektive običnog smrtnika doima kao vječnost.
5. Sunce ima toliku gustoću da na njega otpada devedeset posto mase Sunčevog sustava. Riječ je o zvijezdi G-tipa, što znači da se u sunčevoj unutrašnjosti svake sekunde 600 milijuna tona vodika pretvara u helij putem nuklearne fuzije. Drugim riječima, Sunce svake sekunde oslobodi količinu energije jednaku onoj koju bi proizvelo 100 milijardi nuklearnih bombi.
6. Najveći asteroid ikad snimljen jest mamutski svemirski kamen kojem su astronomi nadjenuli ime Ceres. S promjerom od 960 kilometara, odgovara površini Indije ili Argentine. Neki stručnjaci smatraju da je nadišao kategoriju asteroida te da bi mu trebalo dati status patuljastog planeta.
7. Iako je Merkur planet najbliži Suncu, njegove temperature mogu se spustiti do minus 280 Celzijevih stupnjeva, zato što Merkur nema atmosferski tlak potreban za zadržavanje topline. S druge strane, temperature na Veneri, planetu puno udaljenijem od Sunca, zbog guste atmosfere dosežu do 450 Celzijevih stupnjeva.
8. Astronomi su 2011. godine otkrili planet sazdan od ugljika. Zbog velike gustoće ugljikovih atoma, znanstvenici vjeruju da značajan dio planeta čine – dijamanti!
9. Godine 2006. astronomi su promijenili definiciju planeta, pa je Pluton izgubio taj status. U Sunčevom sustavu tako je ostalo samo osam planeta.
10. Kad gledamo zvjezdano nebo, zapravo gledamo u daleku prošlost. Naime, svjetlo koje trenutačno vidimo putuje iz udaljenih zvijezda i galaksija – potrebne su mu stotine, tisuće, a ponekad i milijuni godina da bi doprlo do nas. Dakle, kad pogledate u nebo, ne vidite kako svemir izgleda danas, nego kakav je bio u prošlosti. Primjerice, galaksiju Andromeda, prvu susjedu Mliječnog puta, vidimo kakva je bila prije dva i pol milijuna godina!
11. Svi planeti u našem Sunčevom sustavu mogu stati unutar Jupitera: njegov promjer iznosi 142.984 kilometara.
12. Saturn ima manju gustoću od vode. Kad bismo ga nekim čudom uspjeli ubaciti u bazen gigantskih proporcija, plutao bi na površini.
13. Najmanje galaksije su patuljci sa oko 100.000 zvijezda, dok one najveće broje više od 3.000 milijardi zvijezda. U našemu Mliječnom putu, koji je spiralna galaksija, nalazi se između 200 i 400 milijardi zvijezda.
14. Zemlja je jedini planet koji nije dobio ime po jednom od mitoloških bogova. Stara je oko 4.54 milijarde godina. Zbog svemirske prašine koja na nju stalno pada, svakog dana je teža za stotinjak tona.
15. Sve zvijezde, galaksije i crne rupe tvore samo oko pet posto mase svemira. Preostalih devedeset pet posto sastoji se od nečega što nazivamo tamnom materijom, a znanstvenici još nisu do kraja rasvijetlili što je ona zapravo.
16. Dok svjetlu treba samo osam i pol minuta da dođe od Sunca do Zemlje, jedan foton iz jezgre Sunca do njegove površine putovat će između 10.000 i 170.000 godina.
17. Znanstvenici su ustvrdili da se svake godine Mjesec udalji od Zemlje za 3.8 centimetara. Posljedica? Zemljina rotacija se uspori za 0.002 sekundi svaki dan. Dakle, za stotinu godina dan će biti duži za 2 milisekunde.
18. Jedini sport koji se ikad igrao na Mjesecu bio je golf. Godine 1971., tijekom misije “Apolla 14”, američki astronaut Alan Shepard (1923. – 1998.) na površini Zemljina prirodnog satelita ispucao je dvije golf loptice. Učinio je to pomoću “Wilsonove” glave štapa, pričvršćene na ručku za skupljanje uzoraka tla. Prema njegovom izvještaju, druga loptica otišla je miljama daleko. To ne čudi znamo li da je gravitacijska sila na Mjesecu šest puta slabija nego na Zemlji pa loptice mnogo dalje lete.
19. Velika crvena mrlja na površini Jupitera zapravo je uraganska oluja. Primijećena je još u sedamnaestom stoljeću, a površina joj je veća od Zemljine.
20. Možda vam je poznat podatak da ruski astronauti u svemir odlaze naoružani, no kladimo se da ne znate zašto! Ne, to nema nikakve veze s pucanjem na neprijateljski raspoložene izvanzemaljce, već sa zaštitom u slučaju da, pri povratku kući, ne slete na područje u kojem obitavaju divlje životinje.
21. Čuveni znanstveno-fantastični pisac Sir Arthur C. Clarke (1917. – 2008.) slijetanje na Mjesec predvidio je puno desetljeće prije nego što se ono dogodilo. Prvi čovjekov let na Mjesec dogodio se 16. srpnja 1969. Svemirski brod “Apollo 11”, u kojem su bili astronauti Neil Armstrong, Edwin “Buzz” Aldrin i Michael Collins, nakon četiri dana puta ušao je u stabilnu putanju oko Mjeseca. Prvi čovjek koji je, 21. srpnja te godine, stupio na Mjesečevo tlo bio je Neil Armstrong.
22. Svemirska letjelica “Viking” 1976. godine je sletjela na površinu Marsa. Među podacima koje je poslala na zemlji bila je snimka goleme stijene, na kojoj se moglo razabrati nešto što je nalikovalo slovu B. Premda su znanstvenici to demantirali, mediji su to interpretirali kao dokaz postojanja inteligencije na Marsu.
23. Prvi objekt u svemiru napravljen ljudskom rukom bio je ruski satelit “Sputnjik”. Dogodilo se to 1957. godine.
24. Kentauri, skupina nebeskih tijela koja su po svojim svojstvima između planetoida i kometa, a putanja im presijeca putanje Jupitera, Saturna, Urana ili Neptuna, nazvani su po fantastičnim bićima iz grčke mitologije, napola ljudima a napola konjima.
25. Astrolab je sprava koja je od antike do renesanse služila kao instrument za mjerenje altitude nebeskih tijela te predviđanje položaja Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda bez računanja. U početku je bio drven, grubo izrađen i velikog promjera, a upotrebljavao se samo na kopnu. Metalni astrolab, konstruiran u srednjem vijeku, mogao se upotrebljavati i u navigaciji.
Piše: Lucija Kapural
