Na današnji dan

Azijski Titanik: U gorućem moru prepunom morskih pasa život izgubilo preko 4000 osoba !  

S nekim tradicijama se hvali, a s nekima ne. U one koji neke svoje tradicije trebaju što prije odbaciti jesu i stanovnici Filipina, koji imaju dugu povijest brodskih nesreća, osobito onih trajektnih.  Jedna od njih  dogodila se na današnji dan 20. prosinca 1987. godine. U njoj je došlo do sudara filipinskog trajekta  Doña Paz i tankera Vector. Times ju je prozvao najvećom pomorskom nesrećom u mirnodopskim  uvjetima, pa krenimo iz početka.

Od Japana do Filipina

Spomenuti je  trajekt porinut u more pod imenom Himeyuri Maru u Japanu još u proljeće 1963., s kapacitetom od 608 putnika. Dvanaest godina je plovio pod japanskom zastavom, da bi, u jesen  1975., bio prodan filipinskoj tvrtci Sulpicio Lines. Tvrtka ga je prvo nazvala Don Sulpicio. Nakon što je trajekt uništen u požaru,  koji se dogodio samo četiri godine kasnije došlo je do njegove obnove, a on je nakon toga dobnio ime Doña Paz. Trajekt je plovio od otoka Leyte prema filipinskom glavnom gradu Manili, dva puta tjedno.

Sudar u noćnim satima


Trajekt je tog prosinca 1987. krenuo u 6 i 30 prema Manili, u koju je trebao doći u ranim jutarnjim satima idućeg dana.  Jedan od nekolicine preživjelih putnika  je naveo da je noć, u kojoj je došlo do sudara, bila vedra, ali da je more bilo valovito. Dok je većina putnika spavala, trajekt se sudario s tankerom MT  Vectorom koji je prevozio benzin. Tanker je u tom trenutku nosio vise od 1000 tona naftnih derivata. Nakon sudara odmah je došlo do požara,  koji se strahovitom brzinom proširio na trajekt. Prema svjedočenju preživjelih  more oko broda je nakon sudara bilo u plamenu. Istovremeno u brodu je nastala panika, zaglušujuća mješavina buke eksplozija i vrištanja  ljudi. Posada se prije sudara zabavljala na kapetovnom mostu, a iz tih je prostorija dopirao do putnike samo smijeh i glasna glazba. Nitko od posade nije pokušao nakon sudara organizirati putnike. Neki su od putnika skakali  u vodu s koferima, nastojeći ih pretvoriti  u neku vrstu splava na moru. Preživjeli su tvrdili da se plamen brzo širio i da je uokolo broda  more gorjelo. Trajekt je potonuo za dva sata, a tanker za četiri. Vode u kojima su potonuli i trajekt i tanker pune su morskih psa. Je li ovdje bilo njihove gozbe ne znamo, možemo samo pretpostaviti da tisuće ljudi u moru vjerojatno nije moglo proći nezapaženo.

Spašeno samo 26 osoba

Ne previse daleko od mjesta sudara, nalazio se međuotočni brod MS Don Claudio, čija je posada vidjela eksplozije, i koji je odmah krenuo prema toj lokaciji. Upravo su oni spasili dva od trinaest članova posade tankera i 24 putnika s trajekta, ukupno njih 26. Najmlađa preživjela putnica imala je 14 godina. Većina preživjelih dobila je jake opekline od skoka u vatru, a koja je gorjela oko broda.

Odluka suda

Godine 1999. Vrhovni sud je odlučio da vlasnici tankera Vector trebaju nadoknaditi štetu  žrtvama sudara. Isto tako je odlučeno da se financijska naknada štete mora dati i prekobrojnim osobama, dakle i onima koji nisu navedeni na listi putnika. Bilo je to vrijeme pred Božić odnosno ono u kojem najviše ljudi kupuje ilegalne jeftinije karte, a s tim kartama ne ulaze u službeni popis putnika. Računa se da je  preko 2000 putnika bilo prekobrojno na brodu, u trenutku izbijanja požara. To što je trajekt bio potpuno nespreman za nesreće, te zapošljavao neodgovorne osobe nije dovedeno u pitanje, kao što nije na odgovornost prozvana i tvrtka koja je angažila Vectora za prijevoz naftnih derivate.

Predsjednik Filipina Corazon Aquino je opisao nesreću kao nacionalnu tragediju Filipina. I jedan savjet za kraj, nađete li se nekim čudom na Filipinima izbjegavajte trajekte kako ne bi postali i sami dio crne statistike, a ako već morate onda imajte na umu da tvrtka Sulpicio Lines i dalje prometuje samo sada pod novim imenom Philippine Span Asia Carrier.

Piše: Sonja  Kirchhoffer

Komentari