Filipini imaju imaju dugu povijest brodskih nesreća, osobito onih trajektnih. Jedna od njih dogodila se 20. prosinca 1987. godine. U njoj je došlo do sudara filipinskog trajekta Doña Paz i tankera Vector. Times ju je prozvao najvećom pomorskom nesrećom u mirnodopskim uvjetima, pa krenimo od početka.
Spomenuti je trajekt porinut u more pod imenom Himeyuri Maru u Japanu još u proljeće 1963., s kapacitetom od 608 putnika. Dvanaest godina je plovio pod japanskom zastavom, da bi, u jesen 1975., bio prodan filipinskoj tvrtki Sulpicio Lines. Tvrtka ga je prvo nazvala Don Sulpicio. Taj je prvi trajek četiri godine kasnije uništen u požaru. Obnovljeni trajekt je dobio novo ime Doña Paz. Plovio je od otoka Leyte prema filipinskom glavnom gradu Manili, dva puta tjedno.
Zastrašujući sudar
Trajekt je tog prosinca 1987. krenuo u 6 sati i 30 minuta prema Manili, u koju je trebao doći u ranim jutarnjim satima idućeg dana. Jedan od preživjelih putnika naveo je da je noć, u kojoj je došlo do sudara, bila vedra, ali da je more bilo valovito. Dok je većina putnika spavala, trajekt se sudario s tankerom MT Vectorom koji je prevozio vise od 1000 tona naftnih derivata. Nakon sudara odmah je došlo do požara koji se strahovitom brzinom proširio na trajekt. Prema svjedočenju preživjelih more oko broda je doslovno gorjelo. Istovremeno u brodu je nastala panika, bila je to mješavina buke u kombinaciji eksplozija i vrištanja. Posada se prije sudara zabavljala na kapetanovom mostu.
Iz tog se prostora čuo smijeh i glasna glazba. Kada je došlo do katastrofalne nesreće nitko od posade nije pokušao organizirati putnike. Neki su od putnika skakali u vodu s koferima, nastojeći ih pretvoriti u neku vrstu splavi na moru. Preživjeli su tvrdili da se plamen brzo širio i da je trajekt potonuo za dva sata, a tanker za četiri. Vode u kojima su potonuli i trajekt i tanker bile su krcate morskim psima. Je li ovdje bilo njihove gozbe ne znamo, možemo pretpostaviti da tisuće ljudi u moru nisu mogle proći nezapaženo od strane ovih predatora.
Spašavanje i odluka Vrhovnog suda
Ne previše daleko od mjesta sudara, nalazio se međuotočni brod MS Don Claudio, čija je posada vidjela eksploziju, i odmah krenula prema lokaciji nesreće. Posada ovog broda spasila je dva od trinaest članova posade tankera i 24 putnika s trajekta. Najmlađa preživjela putnica imala je 14 godina. Većina preživjelih zadobila je jake opekline od skoka u goruće more.
Godine 1999. Vrhovni sud je odlučio da vlasnici tankera Vector trebaju nadoknaditi štetu žrtvama sudara. Isto tako je odlučeno da se financijska naknada štete mora dati i prekobrojnim osobama, dakle i onima koji nisu navedeni na listi putnika. Bilo je to vrijeme pred Božić kada je ovdje uobičajeno da se prodaju ilegalne jeftinije karte, a s kojima ljudi koji nisu na brodu nisu ni u evidenciji putnika. Računa se da je na brodu bilo preko 2000 putnika koji nisu bili na spisku u trenutku izbijanja požara. Potpuno su pri tome zanemarena pitanja spremnosti odnosno nespremnosti trajekta na nesreće, kao i zapošljavanja neodgovornih osoba i prekrcanosti ilegalnim putnicima. Naravno, izvan povećala javnosti ostala je i tvrtka koja je angažirala tanker Vector za prijevoz naftnih derivata.
Tadašnja predsjednica Filipina Corazon Aquino je opisala nesreću kao nacionalnu tragediju. Nađete li se nekim čudom na Filipinima izbjegavajte trajekte, kako ne bi postali dio crne statistike nestalih putnika. Ako već morate koristiti trajekt imajte na umu da tvrtka Sulpicio Lines i dalje prometuje samo pod novim imenom Philippine Span Asia Carrier.
Piše: Sonja Kirchhoffer
