Morbidne viktorijanske zabave: Raskošne večere uz odmotavanje mumija, nakon čega bi svaki gost otišao kući s pokojom kosti!

Kad pomislimo na mumije, povezujemo ih isključivo s Egiptom, ali u ovom slučaju riječ je o drevnim mumijama koje su postale pravi hit u viktorijanskoj Engleskoj. Za Egiptom su ludovali i stari Rimljani, no u srednjem vijeku im je popularnost opala jer je malo tko putovao u tu zemlju. Ponovno postaju popularizirane u doba renesanse kada se koriste kao sastavni dio lijekova za liječenje raznih bolesti. Interes za mumije je obnovljen u velikoj mjeri nakon Napoleonova osvajanja Egipta, iako je njegova vlast tamo bila kratkog vijeka. Međutim, putovanja u Egipat postaju sve učestalija, a svi oni koji su držali do svog društvenog statusa bi se iz te afričke zemlje vraćali s pokojom mumijom. Ta je praksa dovela do procvata trgovine mumijama u kojoj je uništen njihov veliki broj.

Javno senzacionalističko “razotkrivanje” mumija

Javna događanja ove vrste pripremao je tadašnji cijenjeni kirurg Thomas Pettigrew i na njih ste mogli doći ukoliko ste si mogli priuštiti kupnju ulaznice koje sigurno nisu bile cjenovno dostupne svim društvenim slojevima. Pettigrew je organizirao ta događanja na Kraljevskom koledžu u Londonu, gdje bi pred mnoštvom publike na senzacionalistički način predstavljao mumije. Pettigrew je napisao “Povijest egipatskih mumija 1834.” koja je bila izuzetno dobro prihvaćena od strane javnosti. Uz to imao je sposobnost pretvaranja znanosti u pravi spektakl. Njegova predavanja navela su vojvodu od Hamiltona da zatraži od spomenutog kirurga da mu se obveže da će ga nakon smrti mumificirati i položiti u sarkofag bezimene princeze, što je i ovaj učinio, a njegovo tijelo i danas počiva u tom sarkofagu.

Privatne zabave sa “suvenirima” za uspomenu

Privatne zabave su bile organizirane samo za određene pripadnike engleskog visokog društva, takve bi osobe dobivale pozivnice u kojima je bilo naznačeno mjesto i vrijeme u kojem će se performans održati. Zabava je uključivala raskošne večere i piće prije performansa pa se pretpostavlja da je piće moralo otupiti osjetila gostiju da mogu podnijeti smrad koji se širio iz tijela mumija. Sami bi gosti na privatnim okupljanjima sudjelovali u tom postupku odmotavanja i “razotkrivanja”, a kući bi za uspomenu nosili pojedini dio njezinog tijela. Imati artefakt iz Egipta postala je stvar prestiža. Ako vam se to čini bizarnim nije zgorega spomenuti da je u to vrijeme bilo popularno se fotografirati s mrtvim rođacima za uspomenu pri čemu bi se pokojnik na fotografijama nastojao što je više moguće učiniti životnijim.


Ovakve zabave nisu dugo potrajale

Međutim ovaj način zabavljanja bio je kratkog vijeka. Vjerojatno je na kraju ljudima to postalo dosadno jer su se s vremenom zasitili stalnog jednog te istog prizora kako u javnim tako i privatnim performansima. Dio javnosti smatra da je prevladala svijest o tome kako se na taj način uništavaju kulturna dobra, no u to čisto sumnjamo, te je prekid takvih zabava vjerojatnije nusprodukt ranije spomenute dosade ovog društva. Posljednja takva zabava održana kod kod Margaret Murray u Manchesteru u Engleskoj 1908.

Lažne mumije

Mumifikacija je bila složen i dugotrajan proces kako bi se tijelo sačuvalo za drugi zagrobni život. Iako su se tijekom vremena neki elementi tog procesa mijenjali mnogi su dijelovi ostali isti. Iz tijela bi se uklonili organi, a ono bi se dugotrajno isušivalo i mazalo uljima i smolama te na kraju postupka zamatalo u zavoje. Kako je potreba za mumijama rasla tako su se pojavile i lažne mumije pravljenje od tijela zarobljenika koji su sustavno izgladnjivati i koji bi na kraju ubijani odrubljivanjem glave nakon čega bi bili podvrgnuti postupku ubrzane konzervacije.

Korištene i kao baza za dobivanje smeđeg pigmenta

Osim što su se tijela mumija koristila u pripravcima lijekova za liječenje raznih bolesti, korištene su i kao baza za pigmente i u tu su se svrhu upotrebljavale do kraja 19. st. Tako se pretpostavlja da je veliki slikar francuskog romantizma 19. st., Eugène Delacroix, poznat po velikim sjenovitim i mračnim površinama na svojim platnima, vrlo vjerojatno koristio smeđi pigment dobivan od tijela egipatskih mumija.

Ozbiljniji pristup analizi mumija

Kirurg Pettigrew je ipak tijekom svojih performansa uočio da su mumije izvor koji se može znatno ozbiljnije znanstveno analizirati negoli je on tome do tada pristupao. Početkom 20. st. u potpunosti se mijenja odnos prema mumijama. Na sreću dio mumija dovezen iz Egipta ostao je sačuvan u privatnim i javnim zbirkama.

Primjena 3D tehnologije u razgledavanju mumija

U švedskim muzejima možete danas pristupiti 3D prikazima mumija koje doslovno možete odmotati i saznati na vrlo uvjerljiv način brojne pojedinosti o njezinom tijelu poput dobi, spola i drugih segmenata koji se mogu vidjeti u raznim slojevima. Ta se relativno nova tehnologija bazira na nizu fotografija i skeniranju, na osnovu kojih se stvaraju 3 D modeli koji omogućavaju razotkrivanje mumija bez njezinog uništavanja. Nažalost, ova metoda dostupna je u relativno malom broju muzeja zbog zahtjevne i skupe tehnologije tako da će proći još dosta vremena prije negoli ona postane uobičajena. Kroz koje desetljeće, pretpostavljamo, da će se posjeti muzejima pretvoriti u interaktivni ulazak u svijet virtualne stvarnosti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari