Poznati britanski prirodoslovac, botaničar i pokrovitelj prirodnih znanosti Joseph Banks (1743. – 1820.) rođen je u Londonu u obitelji nižih plemića. Pohađao je fakultete u Oxfordu i Londonu, ali nikada nije diplomirao, već je svoje znanje stekao čitajući i družeći se s eminentnim znanstvenicima. Došao je na dobar glas zahvaljujući svojim botaničkim istraživanjima na području Newfoundlanda i Labradora, istoj regiji u kojoj je James Cook obavljao svoje prve zadatke za Admiralitet. Područje najvećeg interesa bile su mu biljke s gospodarskim potencijalom.
Banks je bio jedan od znanstvenika prve Cookove ekspedicije, u kojoj je zaslužan za otkrivanje mnogih biljnih vrsta i upoznavanje Europljana s eukaliptusom, banksijom (rod zimzelenih grmova) i akacijom. Ta su ga otkrića proslavila u domovini. Čak 41 godinu obnašao je dužnost predsjednika Kraljevskoga društva. Danas je prema njemu nazvano 80 biljnih vrsta. Banks je tijekom karijere opisao i mnoge životinjske vrste, npr. veliku njorku koja je kasnije izumrla.
S Cookom je trebao ići i na drugo putovanje, ali je Admiralitet njegova potraživanja za prostorom na brodu smatrao neprihvatljivima te mu je uskraćena mogućnost prisustvovanja ekspediciji. Još jedna važna činjenica vezana uz Banksa jest da je upravo on predložio osnivanje kažnjeničke kolonije u Novom Južnom Walesu. Bila je to jezgra iz koje se kasnije razvila australska nacija. Vrijedno je istaknuti i Banksovo zalaganje za internacionalizaciju znanosti, u čemu je ustrajao i za vrijeme Napoleonovih ratova.
Banks je usto poznat po sudjelovanju na ekspediciji pod vodstvom kapetana Williama Bligha čiji je zadatak bio prenijeti biljku kruhovac s južnopacifičkih otoka na Karibe. Ekspedicija je putovala na brodu Bounty, ali nikada nije stigla na cilj jer je na brodu izbila velika pobuna koja je kasnije poslužila kao inspiracija za nekoliko književnih i filmskih djela (Pobuna na brodu Bounty iz 1935. s Clarkeom Gableom, istoimeni film iz 1962. s Trevorom Howardom i Marlonom Brandom te Bounty iz 1984. s Anthonyjem Hopkinsom i Melom Gibsonom).
Piše: Boris Blažina