Dana 19. svibnja 1928. godine, u kambodžanskom selu Prek Sbauvu, stotinjak kilometara udaljenom od prijestolnice Phnom Penha, prvi put je zaplakao čovjek zbog kojeg će kasnije mnogi zaplakati. Toga toplog jutra, na svijet je došao Saloth Sar, jedan od najokrutnijh diktatora dvadesetog stoljeća. Povijest ga pamti pod pseudonimom Pol Pot, koji i danas, nakon toliko godina, izaziva jezu.
Krvava bilanca četverogodišnje vladavine: dva milijuna žrtava
Gledajući razmjere patnje, kaosa i bijede koje je donio svojoj zemlji, teško je shvatiti da je Kambodžom “drmao” tek četiri godine. U tom razdoblju, između 1975. i 1979. godine, na onaj svijet je otpravio najmanje dva milijuna ljudi.
Premda se broj njegovih žrtava čini se znatno manjim od onih nekih drugih diktatora – nacisti su likvidirali oko šest milijuna Židova, dok su staljinističke čistke života koštale više od dvadeset milijuna ljudi, otprilike koliko i maoistički “Veliki skok naprijed” – valja naglasiti da je Kambodža u to vrijeme imala tek oko sedam milijuna stanovnika. Drugim riječima, Pol Pot je pobio više od četvrtine svojih zemljaka, do samoga gorkog kraja tvrdeći da im donosi jednakost i prosperitet. Što je perspektivnog mladića iz ugledne obitelji, koji se školovao u budističkom samostanu, pretvorilo u monstruma lišenog milosrđa?
Pariški student
Krvnik Kambodže odrastao je u imućnoj obitelji uzgajivača riže, u vrijeme kad je njegova domovina bila u sastavu Francuske Indokine. Imala je, istinabog, vlastitog kralja, Sisowatha, no ovaj je bio puka marioneta kolonijalnih sila. Mladić, kojeg su opisivali kao inteligentnog i staloženog, u budističkom je samostanu upijao nauk o dekonstrukciji pojedinca, što je prema nekim stručnjacima kasnije dalo ideološku potku njegovom pristupu vladavini. Školovanje je nastavio u Phnom Penhu, da bi potom dobio stipendiju za studij elektrotehnike u Parizu. Upravo ondje, u “Gradu svjetlosti”, inficirao se marksističko-lenjinističkom ideologijom.
Pogonjen revolucionarnim žarom, prekida studij te se vraća u domovinu, gdje, pod konspirativnim komunističkim imenom Pol Pot, organizira gerilski pokret Crvenih Kmera. U toj organizaciji, koja se borila protiv režima generala Lona Nola, u kratkom je vremenu ostvario apsolutističku vlast. Kad je ista 1975. umarširala u Phnom Penh i preuzela vlast u zemlji, preimenovanoj u Demokratsku Kampućiju, postaje predsjednikom vlade. Dakako, ta nakaradna državna tvorevina bila je demokratska tek po imenu.
Ne postoji “ja” nego “mi”
Teror je započeo odmah, naredbom o evakuaciji svih gradova. Ta odredba nije uključivala samo mrske bogataše – čak i ratni izbjeglice bili su prisiljeni otići natrag na selo, na močvarna zemljišta koja su morali obrađivati. Preko noći, svi Kambodžanci postali su poljoprivrednici, pa i profesori koji nikad ranije nisu uzeli motiku u ruke. Zbog iscrpljujućega fizičkog rada na tzv. Poljima smrti, gladi i kojekakvih boleština, nesretni ljudi padali su kao muhe.
Svaki trag individualnosti bio je nepovratno zatrt. Plaće nisu postojale, a hranu – oskudnu, nerijetko i pljesnjivu – dijelile su društvene kuhinje. Zabranjene su čak i osobne zamjenice u jednini: postojalo je samo kolektivno, zatupljujuće “mi”.
Kad bi neku regiju pogodila nestašica hrane, pomoć iz ostalih dijelova zemlje nije stizala: radilo se po modelu “snađi se, druže”, što je ostavljalo izbor – pronaći hranu u divljini ili umrijeti od gladi. Stranci su protjerani iz zemlje, vjerski obredi zabranjeni, politički protivnici likvidirani. Uz to, Pol Pot je zatvorio škole i bolnice, ukinuo trgovinu te zadnji tračak kritičke misli gušio spaljivanjem knjiga i ubijanjem intelektualaca.
Nelijepi kraj čekao je čak i partijske dužnosnike koji su ududili drznuti ovakav način upravljanja zemljom – “mikrobe”, kako su ih dojučerašnji suborci s prezirom nazivali, čekala je teška robija.
Zloglasna kaznionica Tuol Sleng
Najgore bi se proveli oni koji su završili u zloglasnom Tuol Slengu, zatvoru poznatom i pod bezličnoj oznaci S-21. Kao u Danteovim paklu, oni koji bi se našli s pogrešne strane ovih zidina mogli su slobodno napustiti svaku nadu. Kako bi iz njih izvukli priznanja, tamničari su ih mučili na načine koji po orkutnosti nisu zaostajali za onima popularnim kod inkvizitora: nakon takvog tretmana, čak ni bližnji ih nisu mogli prepoznati. Baš kao u srednjovjekovnim mučionicama, mnogi su priznavali zločine koje nisu počinili – primjerice, neuki seljaci bi, iskasapljeni, pričali o svojoj obuci za agente CIA-e, samo da patnja konačno prestane. Tada bi ih, u pravilu, čekao metak. Tek sedmero ljudi preživjelo je pakao Tuol Slenga.
Pol Pot je s vlasti svrgnut 1979. godine, nakon invazije vijatnamskih snaga koje su na čelo države postavile Henga Samrina, vođu Ujedinjene fronte Kampućije. Tada se sa svojim Crvenim Kmerima povukao u planine, ponovno započevši gerilsku borbu. Otpor vladinim snagama potrajao je sve do 1996. godine, kad sve očajniji gerilci masovno počinju dezertirati. Godinu dana kasnije, Pol Pot je napokon uhićen. Osuđen zbog veleizdaje, smješten je u kućni pritvor, u kojem je ostao sve do smrti 1998.
Piše: Lucija Kapural
