Ljudi umiru na različite načine, neki su od tih načina prilično uobičajeni, a neki zbunjujući. Jedna od smrti koja se danas smatra nejasnom je ona 12-og američkog predsjednika Zacharyja Taylora, koja se zbila 9. srpnja 1850. godine. U trenutku smrti bio je na predsjedničkoj dužnosti nešto dulje od godinu dana. Prema sačuvanoj dokumentaciji na kraju su mu presudile trešnje i ledeno mlijeko, morate priznati da zvuči prilično neuvjerljivo, pa krenimo provjeriti koliko u toj priči ima istine, ako je ima.
Eisenhower svog vremena
Taylor je bio prekaljeni borac, a povjesničarka Clara Rising nazvala ga je Eisenhowerom svog vremena, koji je veći dio života proveo na bojištu i nije imao fakultetsko obrazovanje za razliku od većine američkih predsjednika. Rano je stekao u ratu status nemilosrdnog ubojice. Najveću slavu su mu donijele dvije velike pobjede u ratu protiv Meksika u razdoblju između 1846. i 1848., a bile su to bitke kod Palo Alta i kod Buene Viste. Nakon njih je slavljen kao nacionalni heroj. Takva popularnost ga je “gurnula” u politiku iako je sam bio za nju nezainteresiran. Za predsjednika ga je kandidirala Vigovska stranka, a oni koji su usmjerili Taylora u političke vode vjerovali su, s obzirom na njegovo južnjačko porijeklo, da na mjesto predsjednika postavljaju svog čovjeka, s kojim će moći relativno lako manipulirati jer se činio apolitičan. No kada je izabran za predsjednika 1848. godine pokazalo se da su bili potpuno u krivu. Nisu računali na njegovu tvrdoglavost. Naime, kao što je “preko noći” postao popularan tako je tu svoju popularnost brzo i izgubio. Potpuno neočekivano nije dozvolio primjerice širenje ropstva na teritorije Sjedinjenih Država.
Potencijalno sumnjiv liječnik
U takvom gotovo predratnom stanju u Sjedinjenim Državama, dana 4. srpnja 1850. Taylor je bio angažiran u obavljanju javnih dužnosti na otvorenom. Kada se te večeri vratio iscrpljen vrućinom u predsjedničku rezidenciju, bio je silno gladan i unatoč upozorenjima liječnika dao si je oduška u jelu. Poslije toga se napio ledenog mlijeka i najeo trešanja. Samo sat vremena kasnije mu je pozlilo. Počeo je osjećati mučninu i bolove, a zatim je uslijedilo mukotrpno povraćanje praćeno dijarejom. Uz njega je bio liječnik Thomas Miller koji je, kažu, optužen ranije za nesavjesno liječenje predsjednika Williama Harrisona. Kada je znatno kasnije u Bijelu kuću došao Lincoln upozoren je na Millera zbog čega je ovaj odmah otpušten. Dakle njegov mu je ne baš savjestan liječnik davao otopinu živinog klorida, kinina i opijuma. Sam živin klorid sigurno nije pomogao u liječenju već je prije pogodovao smrtnom ishodu predsjednikova stanja. U noći 8. srpnja Taylor je već bio siguran da će umrijeti, a navodno je prije smrti rekao iduće:
Na žalim zbog ničega, ali žao mi je što ću napustiti svoje prijatelje.
Pitanje je samo koliko je ova izjava autentična jer je koliko je poznato Taylor bio okružen velikim brojem neprijatelja pa je možda ova rečenica bila svojevrsni alibi i poigravanje s javnim mnijenjem.
Pra-pra praunuk Taylora
Kao uzrok njegove smrti obično se navodi gastroenteritis, što je pomalo čudno jer je ovakav stari i iskusan vojnik imao ono što su na jugu nazivali “probavom noja”. Profesorica humanistički znanosti Clara Rising se odlučila pozabaviti njegovom medicinskom dokumentacijom. Simptomi koje je prije smrti pokazivao Taylor mogli su potjecati i od trovanja arsenom. Rising je krenula u potragu za odgovorima, a znala je da mora pronaći živućeg dalekog rođaka koji bi joj dao dozvolu za ekshumaciju njegovih ostataka. Nakon dugog traženja našla je njegova pra-pra praunuka s majčine strane Johna McIlhennyja koji je tada imao 84 godine.
Analiza koja je završila s:”Ne znam!”
Kada je od ovog dalekog rođaka dobila odobrenje za ekshumaciju krenula je u analizu predsjedničkih ostataka u lipnju 1991. Tom su prilikom prikupljeni njegovi uzorci zuba, kostiju i kose te poslani u nekoliko ustanova na analizu. Međutim, količina pronađenog arsena u njegovim noktima i kosi pokazala je, da ako je i predsjednik bio otrovan onda taj otrov nije bio arsen već nešto drugo. Količine arsena u njegovom tijelu su bile malo više od iznadprosječnih, a za trovanje bi trebale biti veće i za nekoliko stotina puta. Istraživanjem je rukovodio doktor George Nichols koji je na kraju jednostavno rekao iduće:
Što sam stariji, to sam sretniji s odgovorom ‘Ne znam’, te se nasmijao. To uklanja sra..
“U katran i perje”
Iako postoje teorije da je Taylor otrovan, postoje i dokazi da su brojni članovi njegove administracije u to vrijeme bolovali od sličnih simptoma. Sama pokretačica ekshumacije je nakon toga doživjela brojne napade i osude, a da je potvrdila svoju hipotezu sigurni smo da bi doživjela nevjerojatne ovacije. Ovako su je “bacili u katran i perje”. Upravo zbog toga njezina živopisna knjiga o Tayloru (The Taylor File) nije doživjela veliku popularnost jer je unaprijed omalovažena u brojnim medijima. Ona se pak na to nije previše obazirala jer je bila svjesna svojih kvaliteta.
Unatoč trudu Clare Rising nažalost vrlo je vjerojatno da nikad nećemo saznati točno od čega je ovaj inače žilavi predsjednik umro. Na mjesto predsjednika stupio je tada njegov potpredsjednik Millard Fillmore, koji je napravio ogroman zaokret u odnosu na Taylorovu politiku te je tako primjerice dozovlio da se ozakoni ropstvo u novim pridruženim državama, odnosno ogmoućio je tamošnjim snagama na vlasti da samostalno odluče što će učiniti po tom pitanju. Ova je predsjendička promjena donijela snagama koje su dovele Taylora na mjesto predsjednika neku vrst pobjede i olakšanja, pa makar i privremenog.
Piše: Sonja Kirchhoffer
