Zacijelo ste čuli za sabljozubog tigra, izumrlu vrstu divlje mačke, no valja znati da je ovakve specifične očnjake imalo čak pet različitih vrsta sisavaca mesoždera: drevni kreodonti, tobolčari te tri odvojena razreda mačaka. Ova stvorenja međusobno nisu bila u srodstvu, a dijelili su ih milijuni godina. Prvi sabljozubi sisavci pojavili su se prije više od 50 milijuna godina, a Smilodon i Homotherium, posljednje sabljaste mačke, izumrle su prije samo 10.000 godina. O funkciji njihovih sabljastih zuba godinama se vode žustre rasprave u redovima paleontologa i evolucijskih biologa, a u novije vrijeme za jednu od teorija pronađeno je najviše dokaza. Znanstvenici su, naime, odbacili dosad raširenu tezu da su ovakvi zubi prvenstveno služili kao moćno oružje za ubijanje i ranjavanje plijena ili protivnika te da je njihova efikasnost rasla proporcionalno s dužinom. Evolucijska biologinja Marcela Randau smatra da postoji bolje objašnjenje za razvoj takvih grotesknih zuba. Prema njezinu novom istraživanju, životinje s većim očnjacima bile su privlačnije ženkama. Znanstvenica je povukla paralelu s mužjacima brojnih današnjih vrsta, poput slonova, morževa, babuna i nilskih konja, čiji golemi zubi ili kljove signaliziraju društvenu nadmoć. Budući da mužjaci s najvećim zubima i kljovama dobivaju pristup ženkama, nerijetko i cijelim haremima, logično je da je evolucija ubrzala njihov razvoj.
Piše: Lucija Kapural
