Upotreba različitih supstancija s namjerom postizanja izmijenjenih stanja svijesti ima svoju dugu povijest. Najstariji nalaz upotrebe opijuma datira se u 14. stoljeće prije Krista i potječe iz Izraela.
Opijum kao popudbina
Godine 2012. na području Tel Yehuda nedaleko Tel Aviva nađena je grobna jama s ostacima kostiju muškarca starog između 40 i 50 godina. Uz njegove ostatke nađene su brojne posude različite tipologije, a koje su korištene u ritualne svrhe. Pet godina kasnije utvrđeno je da se opijum nalazio u osam od ukupno dvadeset i dvije posude koje su bile položene u grob. Rezultati istraživanja su podijeljeni s javnosti tek 2. srpnja 2022. godine. Tog dana je studija pod nazivom “Trgovina i uporaba opijuma tijekom kasnog brončanog doba: Analiza organskih ostataka keramičkih posuda iz grobova Tel Yehud, Izrael” je objavljena u časopisu Archaeometry. Ove su posude vjerojatno bile neka vrst popudbine koju je osoba trebala ponijeti sa sobom na drugi svijet. Nađeni opijum potječe iz opijumskog maka. Ova atraktivna i lako prepoznatljiva biljka sadrži u sebi 40-ak alkaloida, a među njima je najznačajniji morfij.
Koristili ga i sumeranski svećenici
Iako je ovo najstariji materijalni pokazatelj upotrebe opijuma, on se vjerojatno koristio i znatno ranije. Prema časopisu “Nature” ova je biljka vjerojatno uzgajana još sredinom 6-og tisućljeća na području Sredozemlja od strane neolitičkih društava. No, pisana svjedočanstva njegove upotrebe datiraju se u brončano doba u vrijeme starih Sumerana. Pisani zapisi nađeni su na glinenim pločicama pisanim klinastim pismom iz Nippura, a pokazuju da su sumeranski svećenici koristili ovu drogu za postizanje izmijenjenih stanja svijesti. Oni su opijum nazivali “Gil” ili sreća, a taj su naziv koristile i druge kulture. Prema pisanoj građi znamo da su opijum koristili i Asirci. Upotrebljavali su ga i Egipćani, ali tu je evidentno da su ga rabili ne samo zbog njegova halucinogenog djelovanja već i kao lijekovito sredstvo za ublažavanje bolova.
Kako se širila upotreba opijuma?
U ta davna vremena opijum se konzumirao zagrijavanjem i udisanjem ili se pak u najgrubljem obliku žvakala sama biljka. Nakon što su Perzijanci osvojili područje Mezopotamije u 6. stoljeću prije Krista preuzeli su ovu biljku i ubrzo se njezina upotreba proširila drugim područjima. Ona je nakon toga prenesena u Malu Aziju odatle dalje u Grčku, i kasnije Rim.
Znanstvenici smatraju da sve ovo ide u prilog uspostavi trgovine opijumom – u kojoj su za njegovo skladištenje i transport korištene različite posude. Pretpostavlja se da je ovaj opijum nađen u grobnim posudama u Izraelu trebao pomoći pokojniku pri prelasku u novi život, a vrlo je moguće da ga je konzumirala i tugujuća rodbina u procesu opraštanja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
