U rimsko vrijeme su se kao i uostalom danas gradovi razvijali na povoljnim lokacijama i upravo je pogodan položaj u plodnoj posavskoj ravnici doveo do razvoja Andautonije. Andautonija se nalazila u blizini današnjeg sela Ščitarjeva, jugoistočno od Zagreba, na lokaciji koja je bila važna još u prapovijesna vremena, a Rimljani su samo prepoznali važnost tog položaja i kao uvijek ga pragmatično iskoristili. Naime, Andautonija je bila smještena uz cestu koja je povezivala današnji Ptuj (Poetovium) i Sisak (Siscia), dva važna antička središta, što joj je dalo na važnosti. Prema onome što znamo ovaj grad dobiva rano status municipija, što znači da je riječ o gradu koja je imalo vlastitu samoupravu, odnosno gradsko vijeće i svoje vijećnike. Smatra se da je ovaj nešto viši status gradu dodijeljen u vrijeme Flavijevaca krajem 1. st. po Kristu, kada je i započelo razdoblje procvata Panonije. Zanima li vas nešto više o ovom gradu i njegovim vijećnicima, pridružite nam se u putovanju u antičko vrijeme
“Bez kriminalnog dosjea”, molimo!
U gradovima koji su imali ovaj status broj vijećnika je bio propisan statutom, i što je grad bio veći imao je i više vijećnika. Andautonija je bila mali gradić zbog čega je i broj njezinih vijećnika bio manji. Da bi netko mogao uopće ući u gradsko vijeće morao je zadovoljiti veći broj kriterija. Tako su u gradsko vijeće mogli ući samo muškarci koji nisu smjeli imati ono što bi danas nazvali kriminalnim dosjeom. Ipak što više upoznajemo rimski svijet jasno je da su Rimljani bili vrlo fleksibilni po tom i nekim drugim pitanjima. Od gradskih se vijećnika očekivalo da imaju odgovarajući imetak jer se gradske službe nisu plaćale, a vijećnici su unatoč tome morali u grad ulagati vlastita sredstva. Po tom pitanju nije se puno toga promijenilo i danas da bi došli na važnije položaje u gradu, morate biti dobro financijski “potkoženi”. No, ipak ima razlike odnosu na to doba, a ona se odnosi na načine financiranja “gradskih projekata” pri čemu danas gradski vijećnici ništa ne daju iz svog džepa. Na prvi pogled se čini da je takav angažman rimskog svijeta bio izrazito nepovoljan, ali sa sobom je donosio i niz mogućnosti bogaćenja jer su vijećnici bili privilegirani i ležali su na izvoru informacija, koje su se mogli iskoristiti za vraćanje uloženog i zaradu.
Bogati na najatraktivnijim lokacijama
Najvažniji objekti su se, kao i u drugim rimskim gradovima, nalazili uz glavne gradske komunikacije. Ako ste bili pripadnik ondašnje elite vrlo je vjerojatno da biste jednu od svojih nekretnina smjestili u blizini foruma, gdje su bile koncentrirane najvažnije gradske funkcije kako biste na taj način lakše funkcionirali, a posjedovanje više nekretnina značilo je i više samostalnosti, u smislu da ste obitelj mogli ostaviti na jednom mjestu, a povremeno si uzeti pauzu i živjeti slobodnim životom. Nadalje, nekretnina na prestižnoj lokaciji doprinosila je ugledu jer je imati nekretninu u blizini gradskog središta bila stvar prestiža i moći. U rimsko vrijeme društveno-imovinski status se više nego danas pokazivao nekretninama, dok ga današnji bogataši iskazuju na raznolikije načine. Danas se smatra da se forum ovog rimskog grada nalazio na položaju Gradišće.
Romanizacija na svakom uglu
Arheološka istraživanja Andautonije koja su započela u drugoj polovici 19. st. pokazala su da se u gradu živjelo tipičnim rimskim životom, što je vidljivo u brojnim arhitektonskim i dekorativnim ostacima koji pokazuju da je ondašnji svijet u javnom, i što je još važnije, privatnom sektoru prihvatio pravila rimske gradnje i dizajna. Domovi ukrašeni mozaicima, zidnim slikama i štukaturama još su bolji pokazatelj romanizacije grada jer ona nije bila posljedica direktiva koje su dolazile odozgo, kao kada su u pitanju javna zdanja. O romanizaciji svjedoče i ostaci manje imućnog svijeta koji je romanizaciju prihvatio u granicama svojih mogućnosti. O visokom standardu bogatog svijeta onog vremena svjedoče ostaci poput hipokausta.
Ulice u Andautoniji su imale kolnike, nogostupe i odvodne kanale, kao i, uostalom, ulice drugih gradova rimskog svijeta. Ipak organizacija uličnog prostora nije bila jednaka u svakom gradu, pa je o važnosti neke ulice ovisilo da li će biti popločena i na koji način. Uostalom, ni danas nisu sve ulice opremljene istim pogodnostima; negdje tako, imate pločnike, a negdje morate hodati kolnikom, neke su ulice široke, neke uske i slično, a što je naravno usko povezane s pozicijom u samom gradskom tijelu.
Rekonstrukcija povijesti
Danas je u Andautoniji najbolje istražen objekt javnih termi, koje su sagrađene u prvoj polovici 2. stoljeća. Njihova gradnja na mjestu starije nekropole pokazatelj je dugog kontinuiteta naseljavanja i širenja samog naselja. Terme su doživjele uništavanje, kao i uostalom, čitav grad, što se dogodilo vjerojatno za Markomanskh ratova u drugoj polovici 2. st., a nakon toga su obnovljene, kao i grad. Andautonija je u rimsko vrijeme bila znatno bliže rijeci Savi, a zbog toga je u nekoliko navrata teško stradala u poplavama. Upravo je ta nesigurnost imala za posljedicu širenje grada na užem, ali nešto povišenom prostoru.
Južno od grada se nalazila luka s pripadajućim objektima, što je bilo usko povezano s robno-novčanim prometom i uopće funkcioniranjem grada.
Zahvaljujući do sada provedenim istraživanjima jasno je da je Andautonija bila manje-više standardiziran rimski mali grad koji je egzistirao, od 1. st. do kraja 4. st ili čak početka 5. st., kada stradava u provalama barbara.
Je li ovdje postojao amfiteatar?
Kao i diljem rimskog svijeta, i ovdje su se štovala različita božanstva. Zanimljivo je za izdvojiti štovanje lokalnog božanstva koje se nazivalo Savus ili pak reljef koji je bio posvećen božici Nemezi, a čije se štovanje povezuje s gladijatorima. Upravo zbog ovog reljefa smatra se da je ovdje mogao postojati i amfiteatar. Ostaci amfiteatra do sada nisu nađeni i nije sigurno je li on uopće postojao u ovako maloj sredini, ukoliko je zaista ovdje egzistirao, i bio građen od drveta, za očekivati je da se on tijekom vremena zamijenio kamenom inačicom, a takvih pokazatelja nema. Drveni su amfiteatri već od 2. stoljeća bivali zamijenjivani kamenim. Epigrafija iz 1. i 2. stoljeća pokazuje da ovdje živi pretežno italsko stanovištvo.
Danas je ovaj prostor nadomak Zagreba dosjetljivo pretvoren u arheološki park u kojem posjetitelji kroz sačuvane ostatke arhitekture i razne organizirane aktivnosti mogu dobiti određeni dojam života u rimskom gradu. Andautonija je svojom veličinom, kako se čini, bila dovoljno velika da ispuni potrebe ondašnjeg čovjeka rimskog svijeta, a opet dovoljno mala da tom istom čovjeku omogući da zadrži svoju individualnost i prepoznatljivost u masi svojih sugrađana. Želite li vidjeti kako je to otprilike izgledalo, dođite ovo ljeto “na lice mjesta”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
