Puč protiv kralja organizirao je kapetan Dragutin Dimitrijević Apis, kasnije vođa zloglasne organizacije Ujedinjenje ili smrt, poznate i kao Crna ruka.
Dana 11. lipnja 1903. godine došlo je u Srbiji do krvavog puča u kojem je ubijen kralj Aleksandar Obrenović, zajedno sa suprugom kraljicom Dragom. Ubijeni su i premijer Dimitrije Cincar-Marković i ministar obrane Milovan Pavlović, kao i dvojica kraljičine braće iz poznate obitelji Lunjevica. Kraljica Draga bila je jedan od uzroka Aleksandrove nepopularnosti. Naime, kralj je na visoke položaje imenovao njenu braću, a nagađalo se da će Aleksandar, budući da nisu imali djece, imenovati njenog brata Lunjevicu za nasljednika prijestolja. Drugi uzrok bila je Aleksandrova politika koja se oslanjala na suradnju s Austro-Ugarskom, umjesto na tradicionalnog pravoslavnog savezništva s Ruskim Carstvom.
Puč protiv kralja organizirao je kapetan Dragutin Dimitrijević Apis, vođa kasnije zloglasne organizacije Ujedinjenje ili smrt, poznate i kao Crna ruka. Kobnog dana u sitnim jutarnjim satimanaoružani urotnici provalili su u kraljevski dvorte dinamitom raznijeli vrata kraljeve sobe. Međutim, iznenadili su se kad su vidjeli da je soba prazna. Tek detaljnim pretraživanjem dvora pronašli su kralja i kraljicu koji su se skrivali u jednom tajnom prolazu, obučeni u svilene košulje za spavanje. Pucali su u njih potrošivši sve metke iz revolvera,a zatim su ih krvnički sasjekli sabljama. Mrtva tijelakraljevskog para bacili su kroz prozor u dvorište, na gnojište. Bio je to kraj dinastije Obrenovića. Novim srpskim kraljem postao je Petar Karađorđević, koji je kao vladar bio omiljen u narodu, ali je ostao vječiti dužnik Apisu koji mu je omogućio dolazak na prijestolje i to je u budućnosti obilato iskorištavao.Saveznički odnosi s Austro-Ugarskom su prestali, a Srbija se ponovo vezala uz Rusiju i Francusku.
piše: Dražen Krajcar
