Na današnji dan 23. lipnja 2016. godine Ujedinjeno Kraljevstvo je s 52 posto glasova reklo odlučno “Ne” Europskoj uniji. Sam termin Brexit je složenica koja se sastoji od kratice za Britaniju i riječi exit, i u doslovnom prijevodu sugerira izlazak Britanije iz Europske unije.
Osjetljivo pitanje u britanskoj politici!
Europska unija je politički i ekonomski savez europskih država koji svoje začetke ima još u davnoj 1951. godini. U ovu zajednicu Velika Britanija je ušla tek 1. siječnja 1973. godine. Kako je pitanje članstva Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji oduvijek bilo osjetljivo, ne bi li se ono jednom konačno riješilo engleski premijer David Cameron najavio je referendum o članstvu u Europskoj uniji 2016. godine. Iako je Cameron započeo ovu raspravu, on je bio uvjeren da je pitanje ostanka Britanije u Europskoj uniji nešto što se samo po sebi podrazumijeva jer je Ujedinjeno Kraljevstvo od članstva imalo višestruku korist. Referendum je trebao samo konačno potvrditi ostanak Britanije gdje je i bila. No, premijer se nemalo iznenadio kada je vidio da su stvari potpuno izmakle njegovoj kontroli.
Lisabonski ugovor koji je jamčio da Britanija neće tek tako izaći iz Unije !
Na današnji dan 23. lipnja 2016. godine Britanija je donijela “neshvatljivu odluku” o izlasku iz Unije. Naime, zašto neshvatljivu jer je Britanija imala povlašteni položaj u Europskoj Uniji i više koristi od ostalih zemalja članica. Bio je to šok za David Camerona koji je odstupio s mjesta premijera, nakon čega je na to mjesto zasjela Theresa May, koja je u vladi prethodnog premijera obavljala dužnost ministrice unutrašnjih poslova. Ujedinjeno Kraljevstvo službeno je obavijestilo Europsko vijeće o svojoj odluci 29 ožujka 2017. godine, čime je pokrenut postupak predviđen 50. člankom Lisabonskog ugovora o Europskoj uniji. Nakon ove odluke postalo je jasno da se Ujedinjeno Kraljevstvo približava sve više SAD-u u političkim i gospodarskim pitanjima.
Konačni izlazak!
Nakon što je na mjesto premijera 2019. stigao Boris Johnson vrlo brzo je došlo do ratifikacije sporazuma o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Unije, konkretno 30 siječnja 2020., da bi već sutradan (31 siječnja 2020.) u ponoć po srednjoeuropskom vremenu, i službeno zemlja napustila Europsku uniju. Od trenutka izlaska iz Europske unije, Europsko vijeće više nema ovlasti nad britanskim zakonima, osim na teritoriju Sjeverne Irsku, koja je odlučila ostati dijelom Europske unije.
Posljedice izlaska
Od trenutka izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije došlo je do naglog pada britanske ekonomije i većina građana smatra danas da je Brexit bio pogreška. Posljedice su vidljive u svim područjima života, tako se Briatnija suočila s nedostatkom strane radne snage koja je radila ono što su njezini građani odbijali raditi, osim toga došlo je do smanjenja izvoza jer je administracija znatno utjecala na europsku tržišnu politiku. Uslijed ovih promjena brojni su europski trgovački lanci jednostavno odbili britansku robu zbog silne papirologije koju sa sobom nosi. Situaciju je samo pogoršao tvrd Johnsonov pristup pregovorima s Bruxellesom.
Stari problemi izlaze na vidjelo
Prilično zategnuti odnosi između Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije u fazi su popravljanja nakon što je teškog Johnsona zamijenio novi premijer Rishi Sunak. Prašina se, u odnosima Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije, digla najvećim dijelom oko pitanja Protokola za Sjevernu Irsku – koja ima kopnenu granicu s Republikom Irskom. Tu je došlo do gospodarske zavrzlame koja je u cjelosti Sjevernoj Irskoj olakšavala trgovinu s Europskom unijom, ali otežala onu s ostatom Kraljevstva. Sve je to rezultiralo gomilom problema, koji su doveli do Windsorskog okvira koji razriješava ili bolje reći pokušava riješiti nastalu problematiku. Trgovački odnosi sa SAD-om su nešto slabiji nakon što je Joe Biden naslijedio Donalda Trumpa, no i dalje su Sjedinjene Države važan čimbenik na kojeg Ujedinjeno Kraljevstvo može računati. Tome u prilog ide i nedavni posjet Bidena Ujedinjenom Kraljevstvu u travnju 2023., a koji je pri tome dao svoju podršku Windorskom okviru, jer se bavi “praktičnom realnošću”.
Kao kompenzacija izgubljenim tržištima, Britanci su sklopili trgovačke ugovore s Japanom, Australijom i Novim Zelandom, no britanski izvoz u te zemlje je tako malen da ne može donijeti neki vidni profit u cjelokupnom državnom budžetu. Problema je tu mnogo, no nova je vlada spreman za dogovore. Boljim odnosima između Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva pogodovala je i invazija na Ukrajinu u kojoj obje strane zastupaju sličnu politiku sankcija prema Rusiji, ali i pomoći Ukrajini. Ipak, treba biti pošten i reći da je Europska unija izgubila ovim izlaskom Kraljevstva važnog partnera u Uniji, što je u cjelini smanjilo europsku političku snagu koja ide u korist dominantnim svjetskim silama. Sve se svodi na trgovinu, i kako to već biva u svim ratovima, pa i onim trgovačkim neovisno o pobjedniku, cijenu plaćaju obje strane.
Piše: Sonja Kirchhoffer
