Raeder je dostigao najviši mogući admiralski čin u Njemačkoj – Grossadmiral – čime je postao jedan od samo dva Hitlerova admirala koji su dosegli taj čin. Međutim, tijekom Drugog svjetskog rata došlo je između Hitlera i Raedera do sukoba…
Dana 6. studenog 1960. godine umro je jedan od najvažnijih njemačkih mornaričkih zapovjednika u povijesti. Bio je to admiral Erich Raeder, vrhovni komandant njemačke ratne mornarice od 1928. pa sve do 1943. godine. Raeder je dostigao najviši mogući admiralski čin u Njemačkoj – Grossadmiral (hrv. veliki admiral) – čime je postao jedan od samo dva Hitlerova admirala koji su dosegli taj čin.
Erich Raeder započeo je karijeru još u carskoj mornarici Vilima II. (Wilhelma II.) – prilično ratobornog njemačkog cara koji je želio parirati ogromnoj ratnoj floti svoje bake – britanske kraljice Viktorije (u jednom posjetu baki čak je navodno obukao uniformu admirala Nelsona iz Bitke kod Trafalgara). Raeder je jedno vrijeme bio kapetan careve privatne jahte. Godine 1922. postao je admiral, a zapovjedništvo nad njemačkom mornaricom (tzv. Reichsmarine) preuzeo je još prije dolaska Hitlera na vlast.
Raeder je u većoj mjeri bio profesionalni vojnik nego zaluđenik nacizmom. Godine 1935. Reichsmarine je preimenovana u Kriegsmarine (hrv. Ratna mornarica), a Raeder je zadržao zapovjedništvo nad njom. Godine 1939. dobio je spomenuti čin Grossadmirala, što je bila velika čast. Dobio je i ugledni Viteški križ Željeznog križa (nosi se na vrpci oko vrata). Raeder je nagovarao Hitlera da investira u flotu.
Međutim, tijekom Drugog svjetskog rata došlo je između Hitlera i Raedera do sukoba. Hitler je bio ljutit što mu je Raeder svojedobno savjetovao ulaganje velikih sredstava u površinske brodove, jer su se oni u ratu pokazali slabo korisnima i većinom su stajali usidreni u lukama. Hitler je bio nezadovoljan što se taj novac nije radije utrošio na gradnju više podmornica, koje su se pokazale mnogo učinkovitijima.
Na kraju je Hitler smijenio Raedera i postavio na njegovo mjesto znamenitog admirala Karla Dönitza, oca podmorničke strategije, koji je uveo slavnu taktiku vučjeg čopora pri podmorskim napadima. Dönitza je Hitler kasnije u oporuci imenovao čak i svojim nasljednikom na čelnom položaju čitave Njemačke.
Raeder je u zadnjim godinama rata bio umirovljen i nije imao velikog utjecaja. Ipak, zbog toga nije zaobiđen na Nürnberškom suđenju. Osuđen je na doživotnu tamnicu, koju je provodio u poznatom zatvoru Spandau. Zbog lošeg zdravlja 1955. ipak su ga pustili iz zatvora, tako da je umro na slobodi, upravo na današnji dan 1960. godine.
