Tužna priča o Čovjeku-slonu: Tukli su ga, ponižavali i pokazivali u cirkusu, a rođeni otac izbacio ga je na ulicu

Priča o Josephu Merricku zorno pokazuje do koje granice ide ljudska pakost, ali i milosrđe. Tijekom svoga kratkog života, ovaj teško deformirani čovjek bio je predmet sprdnje, čuđenja, straha i znanstvene znatiželje. Rođen je 1862. u Leicesteru, kao sin kočijaša i vjeroučiteljice. Prvih nekoliko godina bio je normalan dječak da bi, uslijed nepoznate bolesti, postajao sve izobličeniji. Usne su mu se neprirodno povećale, baš kao stopala i desna ruka, a koža mu je postala siva, kvrgava i smrdljiva, debela poput slonovske. Najteže promjene zahvatile su glavu – koštana masa na čelu počela je ubrzano rasti, pa više gotovo da nije podsjećao na ljudsko biće. Da stvar bude gora, govor mu je bio toliko otežan da nitko nije razumio što priča.

Nedaćama tu nije bio kraj. Obožavana majka umrla je od upale pluća kad mu je bilo devet godina, a zbog okrutnog zadirkivanja od strane vršnjaka bio je prisiljen napustiti školovanje prije petnaestog rođendana. Dok je majka bila nježna prema Josephu, otac je u njemu gledao financijski teret. Nakon što se ponovno oženio, postajao je sve okrutniji prema sinu, da bi ga naposljetku prebio i izbacio na ulicu. Nesretni mladić neko je vrijeme živio u ubožnici, da bi potom shvatio kako mu ponižavajuće privlačenje pažnje predstavlja jedinu mogućnost zarade. Pod svoje ga je uzeo showman Sam Torres, koji se specijalizirao za tada popularne “izložbe nakaza”. Merricka je znatiželjnoj javnosti pokazivao u lokalu preko puta londonske bolnice, predstavljajući ga kao “čudovišnog čovjeka-slona”. U lokal su navraćali i studenti iz bolnice, a jedan je o Merricku ispričao mentoru, kirurgu Fredericku Trevesu. Ovaj se zainteresirao za slučaj, te ga je pozvao u bolnicu na pregled, gdje ga je i zadržao.

Treves, koji je isprva vjerovao da je Merrick mentalno zaostao, s vremenom je naučio dešifrirati njegov govor te je zaključio kako se radi o iznimno bistrom mladiću. Postali su dobri prijatelji, a kad je liječnik shvatio da se njegov štićenik osjeća osamljenim, počeo mu je dovoditi posjetitelje iz visokog društva. Glumica Madge Kendal postala mu je bliska prijateljica, a u bolnici ga je čak posjetila prinecza od Walesa. Društveno prihvaćanje, o kojem je čitav život sanjao, ojačalo je Merrickovo samopouzdanje, ali mu se zdravlje naglo počelo pogoršavati. U dobi od 27 godina, umro je od gušenja, koje je bilo posljedica vječne želje da živi kao normalan čovjek: zbog svoje teške glave, bio je prisiljen spavati u sjedećem položaju, a pokušaj da to učini ležeći završio je kobno. Misterij njegove neobične bolesti rasvijetljen je tek stoljeće nakon što je ispustio posljednji dah: znanstvenici su zaključili da je po svoj prilici imao Proteusov sindrom, vrlo rijedak genetski poremećaj.

Piše: Lucija Kapural


Komentari