Koji je režim poslužio kao inspiracija za čuveni distopijski roman “1984”? Je li mladi George Washington doista bacio srebrni dolar preko preko rijeke Potomac, kao što kazuje popularna anegdota iz njegova života? Zašto se u carskoj Rusiji na optuženičkoj klupi našlo jedno zvono? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. Ako ste čitali distopijski roman “1984”, remek-djelo engleskog književnika Georgea Orwella (1903. – 1950.), zacijelo se sjećate fraze “Dva plus dva su pet”, koja se upotrebljava za mučenje Winstona Smitha tijekom ispitivanja. Ova zaumna konstrukcija nije piscu pala napamet iz vedra neba, već ju je “posudio” iz sovjetske štampe – bio je to slogan boljševičke partije za drugi petogodišnji plan, koji je poticao građane na njegovo ispunjenje u roku od, pogađate, četiri godine. Također postoje snažne indikacije da se Orwellova “Misaona policija” temelji na NKVD-u.
2. Da nije vodio zabilješke svojih eksperimenata i da te zabilješke nisu pronađene nakon njegove smrti, za Henryja Cavendisha (1731. – 1810.) nikad ne bismo ni čuli, a svijet znanosti bio bi siromašniji za mnoga važna otkrića. Engleski kemičar i fizičar bio je, naime, patološki sramežljiv – većinu svojih izvanrednih otkrića uopće nije objavio svijetu! Govorimo o čovjeku koji je, provođenjem vodene pare preko užarena željeza, 1766. godine otkrio vodik. Nadalje, utvrdio je da reakcijom vodika i kisika nastaje voda, koja stoga ne može biti kemijski element, kako se do tada smatralo. Odredio je sastav zraka i dušične kiseline, te shvatio kako nastaje ugljični dioksid. Na području fizike, došao je do pojma specifične topline i zakona parcijalnih tlakova te, pomoću torzijske vage, odredio gravitacijsku konstantu i srednju relativnu gustoću Zemlje. Onako usput, ostvario je brojne dragocjene uvide na području meteorologije.
3. Uz ime Georgea Washingtona (1732. – 1799.) vežu se brojne anegdote – nikakvo čudo znamo li da je riječ o prvome američkom predsjedniku i hrabrom vojskovođi koji je pobijedio u Ratu za nezavisnost. Neke od priča o “ocu nacije” su istinite, neke pretjerane, a mnoge izmišljene. Iz potonje kategorije, izdvojit ćemo onu koja kazuje da je Washington kao mladić bacio srebrni američki dolar preko preko rijeke Potomac. Kao prvo, srebrni dolari nisu postojali u vrijeme Washingtonove mladosti. Kao drugo, rijeka Potomac šira je od milje, pa bi takav pothvat teško izveo i profesionalni bacač diska na steroidima, ukoliko mu u pomoć ne bi priskočio kakav “ozbiljniji” vjetar, primjerice uragan.
4. Priče o zubatoj vagini (“vagina dentata”), klopki koja naivne penise prvo namami a potom odgrize, raširene su u južnoameričkom, indijskom i japanskom folkloru. Vjerojatno su nastale kako bi se, pomoću straha od možebitne kastracije, smanjila stopa silovanja. Dakako, vagine-giljotine u zbilji ne postoje.
5. Folnegovićevo naselje, poznato i kao “Folka”, nastalo je pedesetih godina prošlog stoljeća kao radničko naselje, a ime je dobilo po Franu Folnegoviću, hrvatskom političaru iz devetnaestog stoljeća. Zanimljivo je da, u vrijeme komunizma, naselje dobiva ime vođe Stranke prava, zagovornika interesa srednjeg i bogatijeg građanstva – onoga što je tadašnji režim nazivao buržoazijom! U devedesetim godinama dvadesetog stoljeća počeo se forsirati naziv Trstik, vjerojatno zbog političkih konotacija vezanih uz Folnegovića, no on nikada nije formalno prihvaćen i s vremenom se izgubio. Taj naziv pak podrijetlo vuče od močvarne vegetacije uz rijeku Savu i njene rukavce.
6. Dimitrije Stariji, sin i prestolonasljednik ruskog cara Ivana Groznog (1530. – 1584.), stradao je kao beba, kad je tijekom obiteljskog hodočašća carski brod prevrnuo golemi val. Zvonu koje je označilo Dimitrijevu smrt suđeno je zbog izdaje, nakon čega je “prognano” u Sibir.
7. Drakon, atenski zakonodavac s konca sedmog stoljeća prije Krista, u nasljeđe nam je ostavio pridjev “drakonski”, kojim opisujemo rigorozne zakone ili mjere. Dok neki povjesničari sumnjaju u njegovo postojanje, predaja kaže da je 621. godine prije Krista kodificirao dotad nepisane zakone, koje je aristokracija samovoljno tumačila. Prema legendi, ovaj čovjek je umro na uistinu bizaran način. U kazalištu u Egini, zahvalni građani na njega su bacili svoje plašteve, želeći mu ukazati počast, ali se zlosretni zakonodavac pod njima ugušio.
Piše: Lucija Kapural
