Starim načinima gradnje je očito odzvonilo. Klasična gradnja je skupa, spora i neodrživa. U trenutku globalne krize koja nas udara na više frontova gradnja kuća je postala za mnoge nedostižna investicija. Istovremeno naše se društvo nalazi i na tehnološkoj prekretnici koja mijenja i način života i rada – što mora naći odraza u budućoj koncepciji privatne i javne arhitekture. Na pomolu su nova rješenja, no da bi došli do njih “odšetat” ćemo prvo do Sjedinjenih Država i vratiti se “vremeplovom” stotinjak godina unatrag.
Lloydova revolucija u gradnji kuća
Veliki Frank Lloyd Wright slovi za jednog od najpoznatijih američkih arhitekta koji je bio zagovornik organske arhitekture, odnosno one koja spaja gradnju s okolišem, zbog čega njegovi objekti djeluju kao da su dio prirodne scenografije.
Lloyd je uveo gradnju betonskim blokovima kojima je podario teksturu odnosno estetiku. Blokove je primijenio i u gradnji tzv. Usonskih kuća (što bi značilo američkih jer je riječ o nazivu izvedenom iz kratice za Sjedinjene Države) koje su bile pristupačne običnim ljudima. Doduše, ovdje bi trebalo definirati što se podrazumijeva pod tzv. običnim ljudima. Prema svemu sudeći bili su to pripadnici višeg srednjeg sloja. Njihove su kuće u Lloydovoj viziji imale oblik slova L, a bile su bez podruma i tavana te su nosile ravan krov. Ove su se kuće otvarale u skladu s prirodom prema dvorištu, a zatvarale prema javnoj površini.
Umjesto problema Lloyd je vidio izazove
Lloyd je u odnosu na tradiciju napravio veliki odmak u eksterijeru i interijeru. Početkom prošlog stoljeća nastupilo je razdoblje u kojem su bezobrazno bogati izgubili sluge, barem u tradicionalnom smislu. Promijena životne situacije našla je odraza u novoj arhitekturi. U nju je uveo otvorene prostore nasuprot nekadašnje rascjepkanosti. Doduše zadržan je manji dio malih prostorija namijenjenih spavanju. Ovaj je projekt tzv. Usonskih kuća za Lloyda bio posebno izazovan jer je tu imao ograničenja kako financijska tako i ona vezana uz funkcioniranje ljudi koji ne pripadaju baš eliti. Drugim riječima ovdje se pokazao kao pristaša one stare: “Po muci se prepoznaju junaci”.
Sto godina kasnije nalazimo se na novoj prekretnici. Zapravo već nekoliko godina svjedoci smo printanja kuća. Ovakva izgradnja je brža, jeftinija i ekološki prihvatljivija. No ako ste mislili da je takva gradnja svima dostupna u ovom trenutku nije jer cijene ovako izgrađenih kuća iznose nešto manje od 20 posto standardne gradnje. Kao što su Wrightove kuće bile prilagođene svojim cijenama višem srednjem sloju ista je stvar s ovom inovativnom gradnjom koja je krenula kako to već biva od gornjih slojeva prema dolje. Velika prednost ovih kuća je to što su bolje izolirane i energetski učinkovite, pa su troškovi njihova održavanja niski.
Gradnja printanjem je definitivno stvar budućnosti, samo daleko smo još od njezine široke primjene. Taj put bit će popločen metodom pokušaja i pogrešaka. Ako ste se nadali da ćete printanjem riješiti svoj problem s četiri zida, budite sigurni da nećete, barem ne u skoroj budućnosti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
