Tema neidentificiranih letećih objekata aktualna je već desetljećima. U početku su to bile samo priče o čudnim letjelicama koje su se povremeno viđale na nebu, no onda su krenule i one o otmicama od kojih su neke prilično zastrašujuće. Ovdje ćemo s vama podijeliti najpoznatiji slučaj otmice ove vrste.
Izbor bračnog para slučajnost ili ?
Bračni par Betty i Barney Hill razlikovao se od ostalih pripadnika srednjeg sloja američkog društva po tome što je bila riječ o mješovitom braku, između bjelkinje i crnca, što je u ono vrijeme bila prava rijetkost. Betty je radila kao socijalna radnica dok je Barney bio poštanski službenik. Hillovi su se te večeri, 19. rujna 1961. godine, vraćali s putovanja iz Montreala i obilaska Niagarinih slapova. Išli su prema kući u gradu Portsmouthu, vijugavom planinskim predjelom američke savezne države New Hampshire.
Neobična svjetlost
Hillovima se činilo da ih prati neobično svijetlo, a kako se kilometrima nisu susreli s nijednim vozilom postali su sumnjičavi. U jednom trenutku su izašli iz auta sa svojim psom kako bi uočili što se to zbiva, ali kada se objekt spustio kraj njih otrčali su brzo prema autu. Nakon toga sjećanja prestaju sve dok se nisu osvijestili na području udaljenom 60 km od mjesta gdje su stali.
Loš osjećaj i sumnje
Kada su u zoru stigli kući u Portsmouth osjećali su se loše. Satovi im nisu radili. Bettyna je haljina bila poderana, a njegove cipele su bile u lošem stanju. Sutradan je Betty saznala da su radari zabilježili putanju NLO-a na tom području. Kako su oboje poslije putovanja imali psihičkih problema odlučili su potražiti pomoć psihijatra, koji se bio specijaliziran za hipnozu. Kroz seansu kod psihijatra su saznali da su ih siva bića, malenog rasta veličine od 120 do 140 cm, kruškolikih glava s velikim očima, bez ušiju, i prorezom umjesto usta, uvukla u letjelicu. U letjelici su ih medicinski pregledali uzeli su im pramenove kose, uzorke noktiju i kože, a njoj su zaboli veliku iglu u trbuh duljine od 4 do 6 cm, što ju je jako boljelo.
Par koji nije želio publicitet
Betty je kasnije izjavila da su nakon toga imali još nekoliko susreta s tim bićima. Ovo je najpoznatiji takav slučaj otmice para koji zapravo nije želio publicitet, ali je istupio u javnost kada su se javile iskrivljene verzije ovih događaja. Danas je tehnologija istrage silno napredovala pa se prilikom ispitivanja mozga onih koji tvrde da su imali ovakve susrete može primijeniti metoda njegovog skeniranja kako bi se vidjelo da li osoba laže ili se stvarno sjeća nekog događa. Kada se ovaj slučaj dogodio ovakva tehnologija nije bila raspoloživa, ali podvrgavanje tom skeniranju bi sigurno dalo potkrjepu je li riječ o izmaštanom ili stvarnom događaju.
Piše: Sonja Kirchhoffer
