Postoje razne vrste medija. Najčešće se mediji povezuju s osobama koje su posrednici između svijeta živih i mrtvih. No, ovdje imamo sasvim drugačiji slučaj, jer je riječ o navodnom mediju koji omogućava komunikaciju između ljudi i izvanzemaljaca. Budi li to u vama skepsu, ne brinite niste jedini. Ovdje ne dvojimo da izvanzemaljci postoje jer bi to bilo kao da tvrdimo da je Zemlja središte svemira, ali dvojimo u istinitost navedenih tvrdnji. Krenimo u zajedničko upoznavanje ovog medija.
Civilizacija Yayhell
Jonathan Martin je po struci inženjer sa Sveučilišta Coventry u Engleskoj, a koji sam za sebe kaže da je izuzetno analitičan i da sve stvari propituje od kada zna za sebe. Osim znanosti voli i biljke te je završio razne tečajeve iz hortikulture i ako se umori od svog posla, može se uvijek baviti i vrtlarstvom. Međutim, ovdje nećemo pisati niti o inženjerskom pozivu, niti o vrtlarenju već o njegovom kontaktu s izvanzemaljskom civilizacijom. Prema Jonathanovim tvrdnjama, za koje nema nikakvih dokaza osim onoga što sam kaže, je da se izvanzemaljska civilizacija s kojom komunicira zove Yayhell. Ne navodi gdje se ta civilizacija smjestila, u kojoj galaksiji već mudro kazuje da dolaze iz budućnosti, putujući kroz vrijeme. Navodno je i sam bio žrtvom njihove otmice te se našao u svemirskom brodu, gdje je izabran kao posrednik u komunikaciji između dviju vrsta, a čega se prisjetio zahvaljujući meditaciji.
Stvaranje hibridne vrste
Prema onome što je od njih saznao priče o izvanzemaljskim otmicama su točne, a razlog zašto to čine je stvaranje nove hibride rase koja bi sadržavala genetski materijal čak 7 različitih vrsta. Na pitanje kako će ti hibridi izgledati vješto izbjegava odgovor kazujući da su te vrste raznolike no da su pojedine vrlo, vrlo lijepe, pa navodno bi onda i taj genetski materijal mogao rezultirati ljepšom vrstom od naše, pod pretpostavkom da smo mi izvanzemaljcima lijepi, u što je teško povjerovati.
Ljudi kao “kokoši bez glava”
Kaže da nas izvanzemaljci smatraju primitivnima i da nas vide kao “kokoši koje uokolo trče bez glava”. Što otvara pitanje kako je moguće da su nas uzeli u obzir za stvaranje nove vrste, ako smo tako primitivni osim da se našale sa svojim eksperimentom, koji je onda po svemu sudeći od svojih početaka osuđen na neuspjeh. Ono s čime bi se mogli složiti, a to je izvanzemaljsko opažanje prema kojem smo zaista kao kokoši bez glave jer primjerice samo trčimo za zaradom i u stalnoj smo potrazi za eliksirom mladosti. Uglavnom on kazuje da nema smrti, pri tome misli na smrt duše te da postoji uvijek mogućnost ponovnog rađanja, ako to poželimo. Konkretno pripadnici civilizacije Yayhelli, nakon što fizički umru sa svojim bližnjima komuniciraju telepatijom. Kazuje da smo svi mi “bog” i da činimo jedno i da posjedujemo zajedničku svijest. Zanimljivo je zašto su onda te svijesti toliko različite i zašto nismo još dosegnuli barem zrnce prosvjetljenja.
Kako objašnjava nedostatak dokaza?
Zašto nema snimljenog niti jednog jasnog kontakta s izvanzemaljcima dotični objašnjava poštivanjem njihove želje da ih se ne snima. Oni navodno se ne žele miješati u naš razvoj, no ovakvim uvjetno rečeno stupanjem u kontakt s njim se i ipak u njega izravno upliću, zar ne?
Jonathan trenutno živi na 10 000 metara visine u Andama pored nekog drevnog kompleksa, gdje ima redovite kontakte s izvanzemaljcima. Ne znamo što je s njegovim inženjerskim poslom, nismo sigurni da se može obavljati na daljinu. No, očito mu njegova viđenja omogućavaju da živi život koristeći svoja iskustva kao posrednik između ljudi i izvanzemaljaca. U svakom slučaju riječ je o zanimljivoj tematici, koja budi veliku doze interesa i skepse, napose zato što Martinu, čini se, omogućava relaksirajući život, kakvim bi većina željela živjeti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
