Usudili su se i isplatilo se: Najbizarnije ideje za brzo bogaćenje

Ako se osvrnemo u prošlost, pronaći ćemo na stotine primjera ljudi koji su do uspjeha došli marljivim radom, revolucionarnim idejama i vjerom u sebe, možda uz mrvicu sreće. To, međutim, nije jedini način da se čovjek obogati. Da, važno je imati ideju, no ne mora se raditi ni o čemu velikom. Ponekad je dovoljno smisliti nešto čega se nitko ranije nije sjetio. Ponekad su upravo najluđe ideje ono što funkcionira. Evo nekoliko primjera!

“Posao” vašeg psa naš je posao!

Kladimo se da obožavate svog psa. A zakleli bismo se da ne volite ono što vaš pas čini na kraju probavnog procesa. Ako živite u Americi, a previše ste fini da biste skupljali kakicu svoga četveronošca, možete unajmiti profesionalce koji će brzinom munje doći do vas i očistiti vam travnjak – ovi ljudi su “posao” vašeg psa učinili svojim poslom… Poslom na kojem “dižu”vrtoglavu lovu. “Atlanta Pooper Scooper Service”, jedna od pionirskih tvrtki u ovoj branši, osnovana je 1998. godine, a zapošljava isključivo certificirane skupljače psećeg izmeta (kako certifikat dobivaju, doista ne želimo znati). Ovi brzi momci i cure ne samo da će očistiti vaš vrt, nego će i izmet vašeg ljubimca odnijeti na analizu, kako bi provjerili ima li u njemu parazita. U Americi je otvoreno toliko tvrtki ovog tipa da skupljači psećeg izmeta danas imaju svoj sindikat, koji propisuje određene standarde u poslu. Osim toga, organizira godišnja natjecanja, na kojima se ocjenjuje brzina i broj prikupljenih fekalija, kao i ljubaznost u ophođenju s klijentima.

Javna ispovjedaonica


Ono što je 2004. počelo kao vapaj osamljenog šmokljana za socijalnim kontaktom, danas je biznis težak stotine milijuna dolara. Frank Warren, patološki povučen mladić, htio je komunicirati s ljudima, pa makar u virtualnom prostoru. Kreirao je web stranicu PostSecret Project, na kojoj je zamolio namjernike da mu, dakako anonimno, povjere svoje najveće tajne e-mailom. Za samo nekoliko sati, Warren je bio preplavljen elektronskim pismima, a kad se taj trend nastavio i tijekom narednih mjesec dana, momak je počeo njušiti miris dolara. Kad je prikupio dovoljan broj ispovijedi, odabrao je one najzanimljivije i od njih stvorio knjigu, koja je u rekordnom vremenu postala bestseller. Danas, sedam kompilacija tuđih tajni kasnije, Frank Warren je multimilijunaš… A prema jednoj od njegovih knjiga navodno bi se trebao snimiti film, što će ga učiniti još bogatijim.

Rent-a-patuljak

Ma koliko bizarno zvučalo, u Americi i Engleskoj postoji niz agencija koje pružaju uslugu iznajmljivanja – patuljaka! Ne, ne radi se o vrtnim patuljcima nego o živim osobama niskog rasta (političke korektnosti radi, poslodavci ih nazivaju “malim ljudima”). Prva je osnovana prije više od dva desetljeća, nakon čega su mnogi slijedili jednostavan recept za laku zaradu. Patuljke možete unajmiti za raznorazne svrhe: da glume Kupidone na tulumu koji priređujete, da se bore u ringu ili izvedu striptiz, sve za vašu zabavu i užitak. Ako vam to zvuči bolesno, od sljedećeg podatka doći će vam na povraćanje: jedna od najtraženijih usluga jest tzv. “midget throwing”, odnosno bacanje patuljka udalj. Da, dobro ste pročitali: vi i vaši podjednako bogati i nemoralni prijatelji uzmete patuljka te se natječete tko će ga dalje baciti. Siroti čovjek kao jedinu zaštitu ima kacigu na glavi a, da bi vaša zabava a njegovo poniženje bili veći, na dogovorenom mjestu pojavit će se odjeven u plašt, poput minijaturnog super-junaka. Odvratno? Definitivno. Unosno? Itekako!

Kako primijeniti ekonomski model na privatni život?

Nezadovoljan poslom, ljubavnim životom i bitkom u cjelini, mladi poduzetnik Mike Merrill u ljeto 2008. godine odlučio se prodati na slobodnom tržištu. Podijelio se na 100.000 dionica i ponudio ih na javnoj dražbi (svaka dionica odnosi se na profit koji ostvari izvan redovna radnog mjesta prodajnog predstavnika u maloj softverskoj tvrtki u Portlandu). Mikeovi dioničari – srećom, većinom je riječ o obitelji i bliskim prijateljima – sada doslovno upravljaju njegovim životom. Drugim riječima, donose važne odluke umjesto njega, poput one hoće li se podvrgnuti vazektomiji (većina je, na njegovo olakšanje, glasovala protiv), promijeniti boju kose, pustiti brkove, postati republikanac, kupiti novi automobil ili prekinuti s trenutačnom partnericom, dioničarkom broj sedam. Mike je često prisiljen činiti ono što mu ne odgovara: tako je, primjerice, morao postati vegetarijanac, što mu kao pasioniranom ljubitelju govedine nije lako palo (nakon dugog vijećanja, smilovali su se i dopustili mu da jednom tjedno jede ribu). Unatoč ovakvim poteškoćama, nije požalio svoju odluku. “Ljude u početku odbija ideja da sam primijenio ekonomski model na privatni život, ali kad im bolje objasnim kako stvar funkcionira, uglavnom se oduševe mojom idejom”, ispričao je. “Sjajno sam zaradio na prodaji dionica, a činjenica da sam brigu o svom životu prepustio u tuđe ruke odnijela je velik dio odgovornosti i briga. Osjećam se oslobođenim: osim o poslu, u što se dioničari ne miješaju, ne moram donositi odluke ni o čemu. A one koje su dioničari umjesto mene donijeli uglavnom su se pokazale ispravnima!”

Igraj se i zarađuj!

Profesionalni igrači video-igrica čine ono što im naziv sugerira: žive od igranja video-igrica. To je samo po sebi neobično, ali je još neobičnije da postoje ljudi koji su zaradili pravo bogatstvo podučavajući druge kako igrati. Idealan klijent tzv. “game tutora” jest osoba koja se igra iz hobija, ima love, ali nema dovoljno vremena da bi dosegla razinu svojih online rivala. “Kad se čovjek vrati kući nakon napornog dana u uredu, digne noge na stol i uključi Xbox, zadnje što želi jest da mu netko iskusniji ispraši dupe u ‘Call of Dutyju’ ili nekoj sličnoj igri. Tu na scenu stupam ja: za neveliku naknadu, klijentu otkrivam tajne trikove i prečace u igranju. Bili su mi potrebni mjeseci, pa i godine da bih ih otkrio, pa mislim da je ono što nudim itekako privlačno: za svega par dana i zadnjeg ću šmokljana učiniti nepobjedivim!”, priča Tom Taylor. Zbog ljubavi prema video-igricama (i marihuani, što je sada iza njega), ovaj je momak prekinuo školovanje sa sedamnaest godina. Oni koji su ga u to vrijeme zvali gubitikom bili su prisiljeni progutati svoje riječi: od 2004. godine, kad je postao “game tutor”, Taylor je do danas zaradio pravo bogatstvo. Zanimljivo, s vremenom je postao toliko tražen da je osnovao tvrtku i počeo zapošljavati vlastite “game tutore”!

Koliko košta zagrljaj?

U modernom svijetu prezaposlenosti i utrke za profitom, u kojem brakovi pucaju kao kokice u mikrovalnoj, sve manje je vremena za intimnost i nježnost. Osamljenost se širi poput malignog tumora, narušavajući čovjekovo psihičko, ali i fizičko zdravlje. U takvoj konstelaciji, mnogi čeznu za ljudskim dodirom… Pa makar i dodirom stranca. I spremni su za njega odvojiti pozamašnu svotu. Upravo tom mišlju vodila se mlada Njujorčanka Jackie Samuel kad je 2012. pokrenula “The Snuggery”, prvi servis za maženje u povijesti. Za “samo” šezdeset dolara po satu, ova atraktivna djevojka dolazila je na adresu potpunih neznanaca, s kojima je odlazila u krevet. Nije se radilo o prostituciji: gospođica Samuel nije pružala seksualne usluge, već samo grljenje i maženje. “Moji klijenti su uglavnom stariji, situirani ljudi kojima nakon razvoda ili smrti partnera nedostaje ljubavi i pažnje. Češće grlim muškarce nego žene, ali u zadnje vrijeme imam i sve više klijentica. Svi oni znaju da su dodiri seksualne vrste strogo zabranjeni i nikad ne prelaze tu granicu”, ispričala je nedugo po pokretanju neobičnog biznisa. “Kad vas netko grli, u vašem tijelu oslobađa se oksitocin, hormon dobrog raspoloženja, kao i endorfini, kemikalije koje smanjuju stres i krvni tlak. Svi mi kažu da se, nakon seanse sa mnom, osjećaju opušteno i sretno. Na neki način, sebe smatram terapeutkinjom”. U posao je ušla kako bi platila studij, a s vremenom je počela toliko dobro zarađivati da je osnovala tvrtku te počela zapošljavati druge “grliteljice”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari