Naslovna fotografija je snimljena tijekom molitve muslimanskih pripadnika 13. Waffen SS Handžar divizije, koja je bila sastavljena od katolika i muslimana s područja tadašnje NDH-a, u Neuhammeru u studenom 1943. Zanima li vas kako je došlo do ustrojavanja ove divizije, kao i njezina kratka povijest, zavirite u naš današnji tekst.
Himmlerova ideja
Malo je poznato da je Himmler bio opčinjen islamskog religijom jer je bio uvjeren da ona producira fanatično odane vojnike, što je bilo više nego poželjno za nacističke postrojbe. Upravo zbog tog idealiziranja muslimanskih vojnika odlučio je stvoriti posebnu diviziju sastavljenu od muslimana. Nakon stvaranja Nezavisne Države Hrvatske pružila mu se za to prilika jer je u sastav NDH ušla i čitava Bosna i Hercegovina, koja je bila etnički i vjerski vrlo šarolika. Kako bi opravdao stvaranje ovakve ne-njemačke divizije prihvatio je teoriju da su muslimani direktni potomci Gota i kao takvi Arijevci. Naravno, imao je Himmler u cijeloj priči i druge svoje vrlo pragmatične razloge za njeno osnivanje jer je brojnost muslimana bila itekako potrebna njemačkim vojnim snagama, zbog čega je vjerovao da ovaj kadar može donijeti premoć Nijemcima u Drugom svjetskom ratu.
Realizacija ideje
Hitler je Himmlerovoj ideji dao “zeleno svjetlo” u veljači 1943. godine, dok ju je hrvatski poglavnik Ante Paveliča odobrio nešto kasnije početkom ožujka iste godine. Uskoro je oformljena divizija u kojoj je bilo Hrvata, Bošnjaka, Folksdojčera, ali i kosovskih Albanaca. Prihvatni logor za novake bio je na zagrebačkom Črnomercu. Divizija nije oformljena na čisto dobrovoljnoj bazi i priličan broj ljudstva u diviziju je ušao na osnovu prisile dok je dobar dio prebjegao iz službe u ustaškim i domobranskim jedinicama zbog bolje plaće. Ova je divizija originalno nazvana 13 Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar, no taj je naziv dobila tek u svibnju 1944. godine. Ime Handschar je dobila po zakrivljenom turskom maču, koji je bio povijesni simbol Bosne odnosno Osmanskog Carstva. Krajem 1943. bila je to najveća Waffen SS divizija koja je brojala više od 20 000 vojnika.
Obuka na kojoj je došlo do pobune
Nakon ustrojavanja divizije njezini su vojnici poslani prvo u grad Le Puy, a zatim Mende u općini Villefranche-de-Rouergue u južnoj Francuskoj. U noći s 16. na 17. rujan 1943. došlo je do pobune koju su podigli komunistički simpatizeri, a koji su bili novaci u ovoj jedinici. Oni su planirali rasplamsati pobunu i priključiti se francuskom Pokretu otpora. U pobuni je ubijeno nekoliko njemačkih časnika. No, u osnovi u ustanku je sudjelovao mali broj ljudi, znatno manji od očekivanog, i ona nije dobila širu podršku. Zapravo je dobar dio divizijskih snaga sudjelovao u gušenju pobune, koja je trajala samo sedam sati. Ubijeno je oko 20 ustanika, dok ih je dio poslan na prisilan rad u Njemačku, gdje su trebali sudjelovati u radu vojne inženjerske organizacije Todt. Oni koji su to odbili završili su u koncentracijskom logoru Neuengamme, na sjeveru Njemačke, gdje je većina i skončala.
Počast pobunjenicima
Nakon oslobođenja ovog francuskog područja Villefranche-de-Rouergue, lokalno je stanovništvo odalo počast pobunjenicima Handžar divizije tako što je jedna ulica u Villefrancheu dobila ime Avenues de Croates. Tu je kasnije i podignut spomenik ustanicima, kojega je izradio proslavljeni hrvatski kipar Vanja Radauš.
Nastavak obuke u Poljskoj
Kako je obuku prekinula pobuna, divizija je prebačena na područje sela Świętoszówa (njemački Neuhammera) na teritoriju današnje Poljske, ne bi li se dovršilo s obukom. Upravo je fotografija iz naslovnice snimljena u vrijeme te obuke na šleskom području. Nakon završetka obuke početkom 1944. divizija je vraćena u NDH kako bi se borila protiv komunista. Ona je kratko vrijeme boravila na području južnog Srijema, nakon čega je prebačena u Bosnu gdje se borila s partizanskim snagama, a djelovala je i na području zapadne Srbije.
Dezertiranja
Krajem 1944. neke jedinice divizije nakratko su prebačene na područje Zagreba, nakon čega je došlo do prvih dezertiranja. Nešto kasnije u vrijeme prodora Crvene armije dio divizije je poslan na područje južne Mađarske. U tom trenutku kada je bilo jasno tko će pobijediti, a tko izgubiti dolazi do masovnih dezertacija vojnika uglavnom muslimanskih vojnika koji su se nastojali vratiti kućama, dok se ostatak divizije povlačio prema granicama Reicha.
Iako se često navodi da je ovo prva ne-njemačka divizija, prva je takva multietnička divizija bila 5. SS Panzer divizija Wiking sastavljena ne samo od Nijemaca već i Nordijaca, kao i dobrovoljaca iz drugih europskih zemalja. Kako je rat trajao, a nedostatak ljudstva postajao je sve izraženiji, Nijemci su postali manje izbirljivi te su počeli objeručke prihvaćati u svoje redove sve što im je bilo ponuđeno, osim Židova i afričkog stanovništva. Handžar divizija spada svakako u najneobičnije koje su djelovale u okviru njemačkih vojnih snaga.
Piše: Sonja Kirchhoffer