Zašto brod koji je mogao spasiti putnike “Titanica” nije dobio poziv upomoć?

Baš kao i kad je u pitanju izum žarulje i telefona, povijest radija minsko je polje svojatanja. Mnogima će prva asocijacija na radio biti Guglielmo Marconi (1874. – 1937.), izumitelj koji je za pionirski rad na bežičnoj telegrafiji i radiovezi s K. F. Braunom podijelio Nobelovu nagradu za fiziku, a bit će samo dijelom u pravu. Ovaj talijanski inženjer i fizičar patentirao je, istinabog, primjenu elektromagnetskih valova za bežičnu telegrafiju te se, davne 1901. godine, upisao u povijest kao prvi čovjek koji je uspio poslati radio-signal preko Atlantika, ali je Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država po pitanju zasluga za izum radija ipak presudio u korist Nikole Tesle. Marconijeva zasluga leži u tome što je komercijalizirao radio. Gradeći na prethodnim teorijama i pokusima, sastavio je i unaprijedio postojeće komponente kako bi stvorio održiv bežični komunikacijski sustav. Premda ga ne bismo trebali pamtiti kao čovjeka koji je izumio radio, svakako u njemu valja gledati mudrog poduzetnika koji ga je prodao svijetu.

Radio je prodao i “brodiću” koji je 10. travnja 1912. isplovio na svoje prvo, a ujedno i posljednje putovanje. Govorimo, dakako, o “Titanicu”. Luksuzni parobrod, koji se smatrao nepotopivim, bio je opremljen s najsuvremenijom tehnologijom, uključujući dva Marconijeva radija. Upravo na njih se računalo za rano upozoravanje na uvijek prisutnu opasnost kod plovidbe sjevernim Atlantikom u proljeće – onu od santi leda. Nažalost, ma koliko neki izum bio tehnološki savršen, u kombinaciji s ljudskim faktorom uvijek može doći do katastrofe. Upravo to se 15. travnja dogodilo “Titanicu”. Dan prije najpoznatijeg brodoloma u povijesti, brodski radiooperateri primili su niz upozorenja o ledenim bregovima, no budući da su bili Marconijevi zaposlenici a kompanija ih je plaćala da osiguraju bežičnu uslugu putnicima prvog razreda, upozorenja na opasnost nisu prenijeli na zapovjedni most. Postupajući po ranije primljenim, netočnim informacijama, kapetan Edward Smith odabrao je južniju rutu – onu koja je vodila ravno u ralje smrti. Bilo bi pretjerano reći da je radio mogao pomoći da se izbjegne sraz broda s ledenim brijegom, no nećemo pogriješiti ako kažemo da je mogao osigurati pravodobno spašavanje putnika i posade. Premda su mnogi brodovi primili “Titanicove” pozive upomoć, nijedan od onih koji su se odazvali nije bio dovoljno blizu da stigne prije njegova potonuća. Parobrod “Californian” bio je najbliži, ali je njegov radiooperater spavao snom pravednika, isključivši radio-prijamnik, pa uopće nije primio poziv upomoć!

Piše: Lucija Kapural

Komentari