Dana 26. travnja 1986. u ranim jutarnjim satima došlo je do eksplozije jednog od četiri nuklearna reaktora na području Černobila, u blizini grada Pripjata. Nesreća se dogodila na području današnje Ukrajine, koja je u to vrijeme bila u sklopu SSSR-a. Nakon nesreće čitavo je okolno područje u radijusu od oko 30 kilometara napušteno, ali evakuacija nije počela odmah već nakon nešto manje od 48 sati kada je već velik broj ljudi bio izložen visokim razinama radijacije.
UN je ovaj događaj okarakterizirao kao najveću ekolokšku katastrofu u povijesti čovječanstva. Količina izmjerenog radioaktivnog zračenja bila je višestruko jača od one zabilježene u Nagasakiju i Hiroshimi 1945. godine. Nepoznanica je koliko je ljudi točno preminulo od posljedica ove havarije. Posljedice katastrofe najviše su se osjetile na područjima Ukrajine, Rusije, Bjelorusije i drugih sovjetskih republika. Radioaktivni oblak pogodio je područja ne samo istočne Europe, već i Skandinavije, Velike Britanije, istočne dijelove SAD-a i neka druga područja. U tom kontekstu neshvatljivo je da su preostala tri reaktora nakon nesreće radila još godinama. Reaktori su nakon havarije dekonaminirani i pušteni u rad u razdoblju od listopada 1986. do prosinca 1987. Oni su bili ključni za opskrbu Ukrajine električnom energijom i nastavili su raditi punom snagom. Ugašeni su pod stranim pritiscima, između 1991. i 1999.
Što donosi mjesto na UNESCO-voj listi?
Ukrajinska vlada predložila je da se Černobil uvrsti u popis UNESCO-ve svjetske baštine u ožujku 2021. godine. UNESCO-ov popis se sastoji od dva različita dijela, kulturne i prirodne baštine. Da bi neko mjesto bilo uvršteno na taj popis mora imati jedinstvenu vrijednost i ispunjavati jedan od 10 postavljenih kriterija. Nije manje važno za spomenuti da mjesta koja uđu na ovaj popis stječu pravnu zaštitu i pravo na financijsku pomoć od UNESCO-va fonda. Nekadašnji ukrajinski ministar kulture Oleksandar Tkačenko izjavio je tijekom svog mandata da se u početku željela na popis staviti samo nuklearna elektrana u Černobilu i obližnje zgrade, no da se sada nastoji cijelo kontaminirano područje uvrstiti na listu. Ukrajinska vlada se nada da će njezin prijedlog biti prihvaćen. Cilj im je, kažu, pretvoriti Černobil u podsjetnik kako se ovakve nesreće više ne bi događale.
Interes za Černobil postoji već desetljećima, a dodatno ga je potencirala višestruko nagrađivana televizijska miniserija o Černobilu koja je počela s emitiranjem u svibnju 2019. Černobil je na popisu atraktivnih lokacija mračnog turizma od 2010. godine. Ova vrsta turizma podrazumijeva posjećivanje mjesta pogođenih smrću i tragedijama. Završetak radova na ogromnoj zaštitnoj kupoli nad četvrtim reaktorom godine 2016. doveo je do dodatnog rasta broja turista. Naime, kupola je osigurala Černobil od novih razina zračenja u idućih 100 godina. Iako je ovo područje trajno proglašeno nepovoljnim za život, smatra se da se može koristi uz ograničeno vremensko zadržavanje i kretanje kontroliranim rutama. U vrijeme dok su se još organizirale turističke ture one su znale trajati između 10 i 12 sati, ali su se za avanturiste koji se usude riskirati organizirale i duže dvodnevne ture. Zapravo do ruskog napada na Ukrajinu postojao je veliki interes za posjet gradu Pripjatu u kojem je do evakuacije živjelo nešto manje od 50 000 ljudi.
Ruska okupacija Černobila
Invazija Rusije na Ukrajinu započela je 24. veljače 2022. godine i nije poštovala 56. članak Ženevske konvencije, a koji zabranjuje bilo kakva vojna ‘motanja’ u blizini nuklearnih postrojenja. Napad na Ukrajinu je započeo iz smjera Bjelorusije pa je logično išao preko Černobila. Dio je ruskih snaga tada ostao na području nuklearke, a dio je produžio prema Kijevu. Ruske snage ostale su na području Černobila malo više od mjeseca danas, a nakon toga su se povukle. Tijekom njihova boravka došlo je do porasta razine zračenje zbog najvećim dijelom kretanja teških vozila koja su uskomešala radioaktivne čestice u tlu. Najveći skok u radiciji je zabilježen u blizini elektrane. Područje elektrane više nije okupirano, no vlasti su zabranile bilo-kakav ulazak u opasnu zonu, koja je sada pod strogom nadzorom tamošnje vojske i policije. Razina radijacije se vratila na onu prije invazije, jer su kiše sprale i slegle uskomešanu radioaktivnu prašinu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
