Hoće li Černobil ući na listu UNESCO-ve svjetske baštine?

Dana 26. travnja 1986. u ranim jutarnjim satima došlo je do eksplozije jednog od četiri nuklearna reaktora na području Černobila, u blizini grada Pripjata. Nesreća se dogodila na području današnje Ukrajine, koja je u to vrijeme još uvijek bila u sklopu SSSR-a. Nakon nesreće čitavo je okolno područje u radijusu od oko 30 km napušteno, ali evakuacija nije počela odmah već tek nakon nešto manje od 48 sati kada je već velik broj ljudi bio izložen visokim razinama radijacije.

Posljedice katastrofe

UN je ovaj događaj okarakterizirao “najvećom ekološkom katastrofom u povijesti čovječanstva”. Količina izmjerenog radioaktivnog zračenja bila je višestruko jača od one zabilježene u Nagasakiju i Hiroshimi 1945. godine. Nepoznanica je koliko je ljudi točno preminulo od posljedica ove havarije. Posljedice katastrofe najviše su se osjetile na područjima Ukrajine, Rusije, Bjelorusije i drugih sovjetskih republika. Radioaktivni oblak pogodio je područja ne samo istočne Europe, već i Skandinavije, Velike Britanije, istočne dijelove SAD-a i neka druga područja. U tom kontekstu neshvatljivo je da su preostala tri reaktora nakon nesreće radila još punih 13 godina.

Stajalište ukrajinske vlade


Ukrajinska vlada predlaže da se Černobil uvrsti u popis UNESCO-ve svjetske baštine. UNESCO-ov popis se sastoji od dva različita dijela, kulturne i prirodne baštine. Da bi neko mjesto bilo uvršteno na taj popis mora imati jedinstvenu vrijednost i ispunjavati jedan od 10 postavljenih kriterija. Nije manje važno za spomenuti da mjesta koja uđu na ovaj popis stječu pravnu zaštitu i pravo na financijsku pomoć od UNESCO-va fonda. Ukrajinski ministar kulture Oleksandar Tkačenko izjavio je da se u početku željela na popis staviti samo nuklearna elektrana u Černobilu i obližnje zgrade, no da se sada nastoji cijelo kontaminirano područje uvrstiti na listu. Ukrajinska vlada se nada da će njihovi napori uvrštavanja na UNESCOV-u listu svjetske baštine uroditi plodom. Cilj im je, kažu, pretvoriti Černobil u neku vrstu podsjetnika na ono što se više nikada ne smije dogoditi.

Černobila jedna od lokacija poklonika tzv. mračnog turizma

Interes za Černobil postoji već desetljećima, a dodatno ga je potencirala televizijska serija o Černobilu koja je emitirana prije pandemije na HBO-u. Godine 2016. završeni su radovi na ogromnoj zaštitnoj kupoli koja je izgrađena nad četvrtim reaktorom pa je mjesto sada sigurno od novih razina zračenja u idućih 100 godina, zbog čega se smatra da bi se broj turista na ovom području mogao povećati na milijun godišnje. Černobil je od 2010. na listi lokacija koje ulaze u jednu relativno novu granu turizma, a koja se naziva Dark tourism (“Mračni turizam”). Ova vrsta turizma podrazumijeva posjećivanje mjesta pogođenih smrću i tragedijama. Iako je ovo područje trajno proglašeno nepovoljnim za život, smatra se da se može koristi uz ograničeno vremensko zadržavanje i kretanje kontroliranim rutama. Turistički posjeti traju otprilike od 10 do 12 sati, ali se za avanturiste organiziraju i dvodnevne ture. Velik je interes za posjet gradu Pripjatu u kojem je do evakuacije 1986. živjelo nešto manje od 50 000 ljudi, a koji je od napuštanja ostao “zatočen” u vremenu. Međutim, vidljivo je da na cijelom zatvorenom području, pa tako i u spomenutom gradu,  flora i fauna buja te postupno preuzima dominaciju nad ljudskim objektima. Tako je zabilježeno da je u međuvremenu došlo do povećanja populacije sivih vukova, kao i jedne rijetke vrste konje, ali i drugih životinjskih vrsta.

Hoće li Černobili zadovoljiti postavljene kriterije?

Ostaje otvorenim pitanje hoće li Černobil zadovoljiti postavljene kriterije i ući na ovaj popis svjetske baštine, što otvara kontradiktorno pitanje otvaranja globalnom turizmu jedne kontaminirane zone, što je u osnovi u suprotnosti sa UNESCO-vim postavkama koje idu u prilog razvoja održivog turizma.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari