Tales iz Mileta (624. pr. Kr. – 546. pr. Kr.) bio je jedan od najvećih umova svoga vremena. Filozof, astronom i matematičar, jedan od sedam mudraca stare Grčke, slavu je stekao predviđanjem pomrčine Sunca koja se dogodila 28. svibnja 585. pr. Kr. Neko vrijeme bavio se politikom, da bi potom utemeljio prvu filozofsku školu te stvorio nauk o vodi kao prapočelu iz kojeg su proizišle sve druge stvari. Onako usput, postavio je na desetke geometrijskih teorema. Nije briljirao samo u areni apstraktnog – s velikim žarom se bacao na rješavanje praktičnih problema. Primjerice, izmjerio je visinu egipatskih piramida prema njihovoj sjeni; zapazio da magnetit privlači željezne predmete; prepoznao prednosti orijentiranja prema Malom medvjedu u odnosu na tada uobičajeno orijentiranje prema Velikom medvjedu… Uza sve to bio je iznimno skroman čovjek. Angdota kaže da se jedne noći, kad je zadubljen u misli motrio zvijezde, spotaknuo te upao u duboku jamu. Njegove povike upomoć čula je vremešna Tračanka, robinja. “Želiš spoznati što je na nebu, a nisi kadar vidjeti što ti je pod nogama”, bocnula je starica smotanog mudraca nakon što ga je izvukla iz jame. Ovaj se od srca nasmijao na vlastiti račun.
Njegova skromnost osobito je dolazila do izražaja po pitanju materijalnih dobara: do njih je držao koliko i do crnog ispod nokta te je živio tek malo bolje od prosjaka. Kad mu je neki poznanik prigovorio zbog njegova siromaštva, napomenuvši da je filozofija očito besmislena kad čovjeku ne može osigurati pristojan život, Tales je odvratio: “Prijatelju, puno je lakše doći do novca nego biti filozof”. Vidjevši skeptičan osmijeh na čovjekovu licu, Tales je, izazova radi, odlučio to i dokazati. Na temelju praćenja zvijezda i vremenskih prilika, zaključio je da će te godine biti dobar urod maslina te je zakupio sve preše za ulje u Miletu. Uvjereni da je “prolupao”, sugrađani su se zdušno sprdali na njegov račun… Dok nije došlo vrijeme cijeđenja maslina. Iznajmljujući preše po visokoj cijeni, Tales je zgrnuo pravo bogatstvo – baš kao što je obećao onom poznaniku!
Piše: Lucija Kapural
