Ako ste gledali filmove poput “Paklenog vala”, “Beskrajnog ljeta” ili “Dana velikih valova”, vjerojatno imate neku predodžbu o adrenalinu, osjećaju slobode ali i neizostavnim opasnostima u životu profesionalnih daskaša. Surfanje je jedan od najstarijih sportova, a korijene vuče iz polinezijske kulture. U prvi doticaj s njim Europljani su došli 1767. godine na Tahitiju, prilikom ekspedicije koju je vodio James Cook. U kapetanovu brodskom dnevniku detaljno se opisuju drvene daske na kojima su domoroci spretno jahali na valovima. Za vrijeme selidbi, Polinežani su surfanje donijeli do obala Havaja, koji se smatraju kolijevkom modernog surfanja. Danas ljudi surfaju na svim kontinentima, a šampioni ovog sporta svi odreda su ovisnici o adrenalinu. Jedan od velikana tog sporta, Australac Mick Fanning, na tu bi temo doista imao što ispričati.
Fanning je as ne samo po sportskim postignućima nego i po izrazitoj kolegijalnosti te hrabrosti koja ponekad graniči s ludošću. Trostruki svjetski prvak i nositelj Ordena časti, najvišega australskog priznanja, ljubiteljima adrenalinskog sporta poznat je pod nadimkom “White Lighting” iliti “Bijela munja”. U domovini ga doživljavaju kao junaka: onako visok, plavokos i mišićav, ne može skoknuti ni do dućana a da ga ne okruži vojska obožavatelja – s naglaskom na obožavateljice. Sa svima će zastati i popričati, podijeliti autograme, zagrljen pozirati… “Neki moji kolege, neću ih imenovati, prilično su bahati i umišljeni. Vole izigravati macho muškarčine i drže se kao da su boji od drugih. Meni je takav stav uistinu odbojan. Ne smatram sebe nikakvom zvijezdom – jednostavno radim ono što volim i imam sreću da sam u tome dobar”, priča skromni šampion.
Fanning je rođen 1981. godine u Penrithu, gradiću u australskoj državi Novi Južni Wales. Na dasku je prvi put stao kao petogodišnjak, a osnovne pokrete pokazao mu je otac, amaterski surfer. “Tata je uistinu netipičan Irac – u životu nije popio ni kap alkohola. Budio bi me u šest ujutro, natjerao da popijem litru cijeđenog soka naranče, a onda bismo se u njegovu starom kombiju zaputili ka obali, u potrazi za savršenim valom. Možda zbog toga našeg druženja, surfanje i danas povezujem s istinskom srećom i ljubavlju”, prisjeća se.
U profesionalne vode uplovio je kao srednjoškolac, zajedno s prijateljem iz razreda Joelom Parkinsonom. “Među nama je postojalo rivalstvo, ali ono zdravo. Nakon mojega prvog većeg uspjeha, Parko mi je poklonio vodootporan plastični sat koji i danas nosim, iako je ružičaste boje i na njemu piše ‘Barbie'”, smije se. Uspjeh o kojem priča bio je ulazak u finale australskog prvenstva, i to na petnaesti rođendan. Dvije godine kasnije, dogodila se tragedija: Mickov obožavani brat Sean i kolega surfer Joel Green poginuli su u prometnoj nesreći. “Sean je bio moj uzor, moj savjetnik i najbolji prijatelj. Kad je umro, tjedan dana sam ležao u sobi i plakao, a gotovo da ništa nisam jeo. Tada sam ustao, uzeo dasku i uputio se na valove, premda sam bio slab na nogama. Da nije bilo surfanja, mislim kako se nikad ne bi oporavio od gubitka brata”, iskren je.
Narednih godina, nastavio je skupljati trofeje, kako one sportske tako i ljubavne: viđali su ga u zagrljaju brojnih ljepotica, a jednu od njih, manekenku Karrisu Dalton, odveo je do oltara. “Ma koliko otrcano zvučalo, u njoj sam pronašao srodnu dušu”, svojedobno je izjavio. Ironijom sudbine, njegova srodna duša ostavila ga je upravo zbog onoga do čega mu je najviše bilo stalo. Karrisa ga je, naime, stalno nagovarala da se zaposli u tvrtci njenog oca: brojne ozljede koje je u karijeri zadobio uvjerile su je da je surfanje iznimno opasan sport. “Ne želim strepiti svaki put kad staješ na dasku”, kvocala mu je.
Početak njihovog kraja, a umalo i kraj Mickovog života, označilo je njegovo sudjelovanje u finalu J-Bay Opena u Južnoafričkoj Republici 2015. godine. Dramatičnu snimku tog događaja možete vidjeti na YouTubeu: kad je shvatio da se pored Fanningove daske pojavila siva peraja, voditelj je u izravnom prijenosu izgovorio samo dvije riječi: “Holly Shit!”. Kad se voda oko surfera uzburkala a on izgubio ravnotežu te pao u vodu, činilo se da je sve gotovo. Srećom, spasilačka ekipa brzo je došla do Fanninga, a na snimci se može vidjeti kako se surfer, posve ošamućen, penje na njihov jet-ski te kao da provjerava jesu li mu svi udovi na broju. Zapravo, to je i radio, kao što je kasnije ispričao: “Morski pas me udario u leđa. Kad sam pao u vodu, osjetio sam još jedan udarac, a uže od moje daske je puklo. U panici, počeo sam mlatiti daskom oko sebe, a onda mi se učinilo kao da me nešto povuklo prema dolje. Bio sam uvjeren da me dograbio, ali sam nekim čudom prošao bez ozljede”. Tjedan dana nakon napada, ponovno je bio na dasci. Mjesec dana kasnije, Karissa je podnijela zahtjev za razvod braka.
Piše: Lucija Kapural
