Drugi svjetski rat bio je sukob u kojem je u usporedbi s ranijim sukobima stradalo nerazmjerno mnogo civila, uključujući djecu. No, djeca nisu uvijek imala ulogu pasivne žrtve. Iako se rijetko spominju u medijima, pojava naoružanih dječaka koji su dobrovoljno išli u rat zabilježena je među gotovo svim zaraćenim stranama. Jedan od čimbenika povezan s pojavom djece vojnika u Drugome svjetskom ratu bio je nedostatak općeprihvaćene definicije pojma “dijete”. Iako je ratno pravo u načelu štitilo djecu, nije bilo provizija za djecu vojnike. Iako su dječaci vojnici bili posebno učestali u Crvenoj armiji i među pokretima otpora, možda najpoznatiji bili su pripadnici Hitlerjugenda. Nakon savezničkih bombardiranja njemačkih gradova u svibnju 1942. uvedena je obvezna trotjedna vojna obuka za dječake u dobi od 16 do 17 godina.
Još mlađi dječaci (a krajem rata i pokoja djevojčica) služili su kao posada protuavionskih topova koji su štitili gradove. Zapravo je ta dužnost službeno prepuštena isključivo članovima Hitlerjugenda već 26. siječnja 1943. Sredinom iste godine osnovana je jedinica 12. SS-Panzer-Division (oklopna divizija) „Hitlerjugend“, u čijoj je 1. bojni više od 65% pripadnika bilo mlađe od 18 godina, a svega 3% starije od 25. Procjenjuje se da su maloljetnici sačinjavali gotovo polovicu divizije. Divizija je sudjelovala u bitkama nakon iskrcavanja u Normandiji, gdje je pretrpjela strahovite gubitke. Saveznički su vojnici bili šokirani njihovom okrutnošću i fanatičnom hrabrošću – pripadnici te 12. SS-ove divizije često su se borili do smrti čak i u beznadnim situacijama.
Pojava djece vojnika u jedinicama nacističke Njemačke postao je čest prizor nakon što je ustrojen Volkssturm (državna milicija), u koji su ušli svi muškarci u dobi od 16 do 60 godina koji su mogli držati oružje. No, uključeni su i mnogo mlađi dječaci – u jednom su izvještaju američki vojnici napisali da su u Aachenu zarobili naoružanog dječaka starog 8 godina! Na kraju rata zabilježeno je i nekoliko slučajeva djevojaka koje su sudjelovale kao posada protuavionskih topova.
Piše: Boris Blažina
