Kiparstvo se definira kao likovno izražavanje trodimenzionalnim oblicima i tijelima – oblikovanim, klesanim, rezanim, lijevanim ili sastavljenim od elemenata u čvrstom materijalu (kamenu, glini, drvu, kovini, kosti, staklu, sintetičkim masama) i materijalu koji može u određenom vremenu zadržati željeni trodimenzionalni oblik (papir, led, tkanina, pijesak). Za vas smo, nasumičnim redoslijedom, odabrali pregršt zanimljivosti iz povijesti ove grane likovne umjetnosti!
1. Predodžba da su antički kipovi bili bezbojni raširena je ali jednako tako pogrešna. Gotovo svi kipovi starog Egipta i Grčke bili su obojeni ali su, tijekom višestoljetnog boravka pod zemljom, izgubili slojeve pigmenta te tako naveli arheologe na pogrešan zaključak.
2. Početci kiparstva sežu u prapovijesno razdoblje – prvi reljefi na stijenama pećina s likovima ljudi i životinja nastali su petnaestak tisuća godina prije Krista. U mlađem paleolitiku, na širokom području od zapadne Europe do Sibira, izrađivali su se likovi ženskih božanstava kulta plodnosti s hipertrofiranim spolnim atributima, poput čuvene Venere iz Willendorfa.
3. U drevnom Egiptu i Mezopotamiji, kiparstvo je bilo vezano uz graditeljstvo te je imalo religiozno-simbolički značaj. Izrađivalo se uglavnom u kamenu, prema utvrđenim i strogim pravilima. Gudea iz Lagaša smatra se prvom pravom skulpturom.
4. Do pravoga razvoja kiparstva došlo je u Grčkoj, gdje se ono konačno oslobodilo arhitekture i postupno se razvilo u slobodnostojeću plastiku, gdje je dominirao ljudski lik, napose akt. U dinamiziranju kompozicije, važnu ulogu je imao kontrapost (iskorak), prvi put primijenjen 480. godine prije Krista na skulpturi mladića koja se pripisuje Kritiji. Grčka plastika vrhunac je ostvarila u tzv. klasično doba, Polikletovim, Mironovim i Fidijinim radovima. Zanimljivo je da su potonjeg 438. godine prije Krista vjerojatno ubili Elejci, nakon što je za njih stvorio veličanstveni kip vrhovna grčkog božanstva. Zeusov kip, izrađen od slonove kosti, ebanovine i zlata te postavljen 456. godine prije Krista u netom završenom hramu u Olimpiji, jedno je od sedam antičkih svjetskih čuda. Legenda kaže da ga je rimski car Kaligula pokušao ukrasti, no njegovi su ratnici prestravljeni pobjegli kad im se kip – nasmiješio!
5. Bevenuto Cellini (1500. – 1571.), čuveni kipar i dvorski zlatar Cosima Medicija, nekolicine papa te francuskog kralja Franje I., bio je jedna od ozloglašenijih osoba šesnaestog stoljeća. Ruke koje su bile u stanju cizelirati profinjene i elegantne zlatne posude ujedno su prolile rijeke krvi – Cellini je, naime, zaklao čovjeka koji ga je uvrijedio nekom usputnom opaskom, vlastitu suprugu i njenog ljubavnika te vojnika koji je mu je ranije ubio brata (potonjeg je gotovo prepolovio sabljom!). Zahvaljujući papinom oprostu, izbjegao je zatvorsku kaznu, a nije odgovarao ni za dva silovanja koja je počinio. Umro je čašćen i slavljen, te je s pompom pokopan u bazilici Presvetog Navještenja.
6. Kad su ga pitali kako stvara remek-djela poput “Ivana Krstitelja”, “Adama”, “Građana Calaisa” i “Poljupca”, francuski kipar Auguste Rodin (1840. – 1917.) duhovito je odgovorio: “Jednostavno. Uzmem mramorni blok, a onda čekićem skidam s njega ono što je suvišno”. Njegovi suvremenici su, međutim, imali drugačiju ideju o genezi Rodinovih kipova. Na pariškom Salonu 1877. godine, predstavio je veličanstveni akt “Doba bronce”. Djelo je bilo toliko realistično da se proširila glasina kako je umjetnik žrtvovao živi model, neku siromašnu djevojku, a potom obložio truplo broncom!
7. Camille Claudel (1864. – 1943.), jedna od najvećih francuskih kiparica, za života je ostala je u sjeni gotovo četvrt stoljeća starijeg učitelja i ljubavnika, već spomenutog Augustea Rodina. U deset godina, koliko je burna veza potrajala, slavni kolega nebrojeno je puta obećavao da će ostaviti suprugu, ali bi svaki put pogazio riječ. Nakon spontanog pobačaja, Camille je pobjegla od njega te počela tonuti u živčano rastrojstvo. Patila je od manije proganjanja, tvrdila da joj bivši ljubavnik krade ideje i da je pokušava ubiti, a u napadajima bijesa uništila je veliki dio svojih radova. Umrla je u umobolnici, zaboravljena od svih. Premda su liječnici više puta upozoravali njenu obitelj da joj ondje nije mjesto, budući da je većinu vremena lucidna, brat Paul je smatrao da je za njega, kao jednog od moralnih stupova društva, najbolje da skandaloznu sestru drži daleko od očiju javnosti.
8. Godine 1999. indijski kipar Anant Narayan Khairnar dovršio je dva metra visok kip narodnog vođe Mahatme Gandhija, napravljen u potpunosti od pamuka. Za izradu skulpture trebalo mu je punih jedanaest mjeseci.
9. Jedna od najpoznatijih skulptura u povijesti jest renesansno remek-djelo “David”. Tvorac, čuveni Michelangelo Buonarroti (1475. – 1564.), na preko pet metara visokom mramornom kipu radio je četiri godine. Ovo djelo, do danas smatrano simbolom ljudske snage i mladenačke ljepote, prikazuje biblijskog lika Kralja Davida u trenutku kad, nestrpljiv i spreman, kreće u borbu s divom Golijatom. Postao je i simbolom Firentinske republike, nezavisnog grada-države pod prijetnjama moćnijih neprijateljskih država. Godine 1991., vandal je napao kip s čekićem, oštetivši prste lijevog stopala. Njegov barbarski čin iznjedrio je i nešto pozitivno – omogućio je znanstvenicima da doznaju kako mramor od kojeg je kip izrađen dolazi iz kamenoloma Fantiscrittija u Misegliji te da sadrži puno mikroskopskih rupica, zbog kojih je konzervacija znatno zahtjevnija.
10. Kip mitološkog junaka Herakla u francuskom gradu Arcachonu, postavljen 1939. godine, s vremenom je dobio uklonjivi penis, budući da su prolaznici stalno krali original. Kipar Claude Bouscau (1909. – 1985.) opredijelio se za model od dobrih dvadeset pet centimetara: izjavio je kako mu je cilj bio “usrećiti lokalne dame”.
11. Impozantni kip Krista Otkupitelja jedna je od najznačajnijih turističkih atrakcija Rio de Janeira. Smješten na vrhu brda Corcovado, na nadmorskoj visini od 709 metara, nad gradom bdije 30 metara visok i 700 tona težak Isusov kip, izgrađen od armiranog betona i steatita. Napravljen je 1926. u Francuskoj te u dijelovima prevezen u Brazil, a pet godina kasnije svečano je predstavljena javnosti. Od brojnih duša čiji su trud i stvaralačka snaga utkani u veličanstveni pothvat u prvom redu valja spomenuti inženjera Heitora da Silva Costu, autora projekta, umjetnika Carlosa Oswalda, autora konačnog dizajna spomenika te, dakako, velikoga francuskog kipara Paula Landowskog, izvršitelja radova. Njihovo djelo nagrađeno je 2007. godine, kad je proglašeno je za jedno od novih sedam svjetskih čuda.
12. Među remek-djela aztečkog kiparstva ubrajaju se kristalne lubanje, statue od žada i maceualtin – figurice patuljaka, grbavaca te životinja poput vukova, jaguara, zmija, žaba i skakavaca. Bili su poznati i po izrađivanju kamenih maski, koje su bile obložene tirkizom, vulkanskim staklom i sedefom a upotrebljavale su se za pogrebe.
13. Američki kipar Tom Friedman svojedobno je šalicu s mrljama od kave pričvrstio na komad drveta, nalijepio na nju bubamaru te djelo nazvao “Bez naslova”. Godine 2001. anonimnom ljubitelju konceptualne umjetnosti prodao ga je za trideset tisuća dolara.
14. Na Dolcu, najvećoj i najvažnijoj zagrebačkoj tržnici, 2006. godine je postavljen kip tradicionalne prodavačice, djelo kipara Stjepana Gračana (1941. – 2022.). Nazvan je “kumica Barica”, a to ime odabrali su građani. Kiparu je kao model poslužila kumica Đurđica Jančić, koja na ovome mjestu namirnice prodaje zadnjih šest desetljeća.
15. Francuski kipar Paul Belmondo (1898. – 1982.), otac čuvenog glumca Jean-Paula Belmonda, za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je među umjetnicima koji su surađivali s nacistima. Više puta je, naime, putovao u Njemačku kako bi sudjelovao u umjetničkim radionicama koje je organizirao Goebbels. Premda njegova podrška nije bila ideološke nego praktične naravi, vođena željom za nesmetanim izlaganjem, obitelj se nakon rata našla u teškoj situaciji. Umjetnik, kojeg su prije slavili, našao se u situaciji da se mora boriti za egzistenciju.
16. Abraham Lincoln punih je pet mjeseci svakodnevno pozirao kiparici Laviniji Ream (1847. – 1914.). Veličanstvenu skulpturu, koja i danas krasi palaču Capitol, izradila je u dobi od samo sedamnaest godina. Njen rad oduševio je javnost, a senatori koji su smatrali da je umjetnica odveć mlada (i “pogrešnog” spola) morali su priznati da je odradila sjajan posao.
17. Za razliku od svojih kipova, koji ih prikazuju kao vitke i naočite, faraoni bili su korpulentna čeljad. Živjeli su, naime, sjedilačkim životom i hranili se namirnicama bogatim šećerom, poput kruha, meda i piva. Analize mumija pokazuju da su mnogi egipatski vladari, osim od pretilosti, bolovali od srčanih problema i dijabetesa.
18. Moaiji, gotovo devet stotina antropomorfnih skulptura dugih ušiju koje su stvorili drevni stanovnici Uskršnjeg otoka, i danas su intrigantna zagonetka. Većina njih izrađena je od žuto-sivog kamena te rasuta po padinama ugaslog vulkana Rano Rarakua. Svaki je imao vlastito ime te, pretpostavljaju arheolozi, predstavljao umrlog člana obitelji ili poglavicu koji je bio dovoljno ugledan da zaslužuje štovanje i nakon smrti. Oblikovani su pomoću primitivnih pijuka, pri čemu je, kako bi se lakše radilo, stijena polijevana vodom. Kako su bili visoki između deset i dvadeset metara, kipovi su se izrađivali vrlo dugo: za onaj prosječnih dimenzija, trebala je godina dana krvavog rada. Klesanje i transport moaija iziskivali su ta to vrijeme nevjerojatnu tehnološku sofisticiranost – zanimljivo, ova očito iznimno napredna civilizacija za sobom nije ostavila nikakve pisane tragove!
19. Smještena u Jouy-en-Josasu u Francuskoj, dvadeset metara visoka skulptura “Dugoročno parkiranje” sastoji se od šezdeset automobila ugrađenih u 1.600 tona betona. Bizarnu instalaciju 1982. je izradio konceptualni umjetnik Armand Pierre Fernandez.
20. Ivan Meštrović (1883. – 1962.), jedan od najvećih hrvatskih kipara, od djetinjstva je rezbario u drvu, a svoja djela je, nakon školovanja u Beču, prvi put javno izložio 1903. na izložbi secesije u tom gradu. Njegovo remek-djelo “Indijanci” zapravo su dvije odvojene brončane skulpture (“Strijelac” i “Kopljanik”) koje od 1928. godine stoje na trgu Congress Plaza na zapadnome ulazu u Grant Park u Chicagu. Neobičnost skulptura, koje je financirala zaklada Benjamina Fergusona, jest u tome što likovima ratnika nedostaje oružje. Izostanak oružja namjeran je jer je umjetnik smatrao kako ih je bolje ostaviti mašti, dok se pozornost usmjerava na snažne linije muskulature ljudi i životinja, te linearne uzorke konjskih griva, repa i perjanica na glavama figura.
Piše: Lucija Kapural
