Tijekom 297 milijuna godina, koliko je paleozoik trajao, razvijale su se i nestajale brojne životinjske vrste, no jedna je opstala kroz svih šest razdoblja te geološke ere – kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm. Riječ je o trilobitima, neobičnim člankonošcima koji eksploziju doživljavaju u ordoviciju. Stanovnici plitkih mora, disali su škrgama, a njihova tijela, prekrivena kalcitnim štitom, bila su podijeljena na tri režnja odnosno lobusa, glavu, grudni koš i rep (otuda ime!). Pomalo su podsjećali na krumpirove zlatice – one koje su na glavu nataknule kacigu posuđenu od Dartha Vadera!
Premda bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je riječ o primitivnim stvorenjima, tome nije tako. Riječ je, naime, o prvim životinjama s vidnim sustavom, i to prilično sofisticiranim. Njihove oči bile su sastavljene od većeg broja heksagonalnih leća, baš poput onih u današnjih rakova, vilinskih konjica i pčela. Preci današnjih rakova, trilobiti su izumrli u permu, prije kojih 250 milijuna godina, a ono što je specifično za ove prapovijesne životinje jesu dramatične razlike u dimenzijama: najmanji primjerci bili su dugački tek nekoliko milimetara, dok su neki njihovi srodnici bili duži od metra.
Sve donedavno, znanstvenici nisu bili sigurni kako su se ove osebujne životinje razmnožavale. Sarah Losso, profesorica evolucijske biologije na Sveučilištu Harvard, proučila je sjajno očuvan fosil vrste Olenoides serratus, povećeg trilobita koji je živio prije otprilike 508 milijuna godina. Otkrila je nešto neočekivano – par kratkih nožica pričvršćen za donji dio grudnog koš jedinke. Zašto neočekivano? Kod trilobita, u fosiliziranom obliku se u pravilu pronalaze samo izvanjski štitovi odnosno hitinski oklopi.
Nožice, koje su završavale nekom vrstom hvataljki, po svoj su prilici služile upravo parenju: njima bi se, pretpostavlja znanstvenica, mužjak pričvrstio za tijelo ženke. “Čini se da su ženke, prilikom oplodnje, stajale na morskom dnu, dok bi se mužjaci popeli na njihova leđa”, objašnjava Losso. Za razliku od ostalih nožica trilobita, koje su služile prinošenju hrane ustima, ove su bile uže i kraće te nisu imale bodlje. Bile su vrlo slične nožicama kakve nalazimo u potkovičastih rakova, a kod njih služe upravo kao “drške” za parenje. “Kod potkovičastih rakova, ‘ljubavna akcija’ poprilično je divlja. Mužjaci, katkad na desetke njih, pokušavaju se popeti na ženku, istodobno agresivno napadajući jedni druge. U toj borbi, katkad znaju jedni drugima otrgnuti nožice”, ispričala je Losso. “Moguće je da su mužjaci vrste Olenoides serratus bili jednako kompetitivni kod parenja”.
Piše: Lucija Kapural
