Drvo vlasti: Osebujan izbor župana u najmanjen gradu na svijetu

Smješten u srcu Istre, na visini od tri stotine i pedeset metara, minijaturni grad Hum doima se poput vremeplova u davnu prošlost. Ovo područje je, naime, bilo naseljeno još od starijega kamenog doba. Pretpostavlja se da su Histri, ilirsko pleme koje je u prapovijesno doba obitavalo na istarskom poluotoku, podigli gradinu na izoliranom brežuljku kako bi se zaštitili od učestalih pljačkaških pohoda. Kaštel oko kojeg je niknulo naselje izgrađen je u jedanaestom stoljeću, a prvi put se spominje 1102. u obliku Hulm, u darovnici markgrofa Ulrika II.

U trinaestom stoljeću, gradićem je gospodario patrijarh sa sjedištem u talijanskoj Akvileji, da bi ga potom osvojili Mlečani. Kao odmazdu za žestoki otpor lokalnog življa, kaštel su sravnili sa zemljom.

Utvrđeno naselje do danas je očuvalo odlike srednjovjekovne urbane arhitekture. Hum se, naime, nikad nije širio izvan prostora gradskih zidina iz trinaestog stoljeća. Unutar njih, skrivena su tri niza kuća odijeljena dvjema kamenom popločanim ulicama. Tko ih želi obići, mora proći kroz gradska vrata s rukohvatima u obliku volovskih rogova. Namjernik se neće osjećati strancem: na vratima stoji natpis dobrodošlice koji poziva “sve koji nisu okaljani” da uđu u grad.

Vrata su zanimljiva po još jednom detalju. Na njima se nalazi uistinu osebujan kalendar – na dvanaest medaljona prikazane su tipične aktivnosti istarskih seljaka za svaki mjesec godine. Vrata Huma posljednji su spomenik na Aleji glagoljaša, sedam kilometara dugačkoj cesti koja povezuje Hum i Roč te, svojim brojnim spomenicima, svjedoči o jednom o naših najvećih doprinosa svjetskoj kulturnih baštini – glagoljičkom pismu.


Prolaskom kroz vrata, put vodi do palače u kojoj je nekoć bila smještena vojna posada humskog kaštela, a ispred nje smjestio se jedini gradski trg. Od ostalih znamenitosti valja izdvojiti gradsku ložu, nekadašnje središte političke moći, s kamenim stolom oko kojeg su se humski odličnici okupljali kako bi vijećali; župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja čuva kasnogotičke kaleže majstorske izrade; dvadesetak metara visoki zvonik iz petnaestog stoljeća, te kapelu Svetog Jeronima, čije zidove krasi četrdesetak glagoljaških grafita. U šali ih nazivaju “srednjovjekovnim Facebookom”: njima su zapisane brojne, često banalne zgode iz društvenog života, primjerice, broj misa održan za zdravlje stanovitog Martina, gradskog kovača!

Od šesnaestog stoljeća naovamo, u Humu se svakog lipnja održava “izbor župana na let dan”. Kao što naziv manifestacije otkriva, župan se bira na godinu dana, i to na jednak način kao u drevnoj Humštini: ugledni muževi okupe se u gradskoj loži te urezuju svoje glasove u drvenu palicu, raboš. Tko dobije najviše ureza, postaje župan. Sve završava velikom smotrom narodne pjesme i plesa na gradskom trgu, uz potoke humske biske.

Zanimljivo je napomenuti da se ova ljekovita rakija pravi od domaće komovice, četiri vrste trava te bijele imele, biljke koja kao nametnik raste na hrastu, i to po receptu starom više od dva tisućljeća. Magična i afrodizijačka svojstva, kaže legenda, pridavali su joj još drevni Kelti.

Piše: Lucija Kapural

Komentari