Zacijelo ste čuli urbanu legendu o čovjeku koji je skoknuo po cigarete na obližnji kiosk, da bi mu se potom izgubio svaki trag. Povijest, međutim, bilježi niz stvarnih nestanaka, toliko neobičnih da se doimaju kao da ih je osmislila Agatha Christie (uzgred rečeno, i sama “kraljica krimića” svojedobno je nakratko iščezla ali se, za razliku od ostalih osoba na našoj listi, ponovno vratila). Neke od osoba bile su čuvene već prije nego što su nestale; druge su postale poznate baš zbog neobičnih okolnosti svojih nestanaka. Evo nekoliko primjera!
Amelia Earhart
Priču započinjemo možda najpoznatijim misterioznim nestankom svih vremena, onim američke pionirke zrakoplovstva Amelije Earhart (1897. – 1937.). Prvi put je poletjela nedugo nakon dvadeset drugoga rođendana, da bi se u povijest upisala kao prva žena koja je preletjela Atlantski ocean. Nositeljica visokog odlikovanja američkog Kongresa i francuske Legije časti, bliska prijateljica tadašnje prve dame Eleanor Roosevelt, 1937. se pripremala za još veći, ranije nikad ostvaren izazov – oblijetanje čitavog svijeta po dužini ekvatora. Te godine, s navigatorom Fredom Noonanom poletjela je iz Miamija, preletjela Atlantski ocean, Afriku, Indiju i jugoistočnu Aziju te došla do Tihog oceana. Ondje, na 11.000 kilometara do cilja, njen zrakoplov, dvomotorac “Lockheed Electra 10E”, zauvijek je iščezao. Kontroli leta zadnji puta se javila 2. srpnja, nešto prije devet sati ujutro, u blizini pacifičkog otoka Howlanda. Zanimljivo je da nikakve probleme nije prijavila, štoviše, najavila je skori dolazak do mjesta slijetanja, na kojem je planirala natočiti gorivo i odmoriti se prije završne faze leta. Uslijedila je najveća potraga u dotadašnjoj povijesti – u njoj su sudjelovala šezdeset četiri zrakoplova i osam brodova američke vojske. Pretraženo je više od 400.000 četvornih kilometara Tihog oceana, potrošeno gotovo pet milijuna dolara, no Earhart i Noonanu izgubio se svaki trag. Nakon sedamnaest dana, američka vlada je odustala od potrage, a dvojac je proglašen “nestalima, najvjerojatnije mrtvima”. Napisi o zagonetnoj sudbini američke miljenice mjescima nisu silazili s novinskih naslovnica diljem svijeta. Kako njen zrakoplov nikada nije pronađen, razvile su se brojne teorije o onome što se dogodilo, od one najjednostavnije i najlogičnije, da je jednostavno potonuo u oceanu, do one neuvjerljivije ali maštovitije, da su njenu letjelicu, iz samo njima poznatog razloga, oteli izvanzemaljci.
Louis Aimé Augustin Le Prince
Louisa Le Princea (1841. – 1890.) nazivaju “ocem kinematografije”, no moguće je da za njega, zbog čovjeka u čiju je sjenu pao, niste ni čuli. Francuski kemičar, inženjer, fotograf i izumitelj, prvi čovjek koji je uspio snimiti film koristeći jednu kameru, svoj je izum planirao predstaviti u Sjedinjenim Američkim Državama. Nažalost, sudbina je odredila drugačije. Dana 16. rujna 1890. godine, vlakom se vraćao iz Dijona, gdje je posjetio brata. Na odredište, Pariz, nikada nije stigao: misteriozno je iščezao iz vlaka. Njegova prtljaga bila je u kabini, prozor čvrsto zatvoren, no Le Princeu se izgubio trag. Osim francuske policije, za njim je tragao Scotland Yard, kao i stotine dobrovoljaca, no bez rezultata. Njegov nestanak Edisonu je omogućio da sebi pripiše izum filma, pa ga teoretičari zavjere krive kako je nekome platio da eliminira njegova suparnika. Postoji i teorija da je izumitelj inscenirao vlastiti nestanak, zbog dugova u kojima se nalazio. Le Prince je službeno proglašen mrtvim 1897. godine. Premda njegovo truplo nikada nije pronađeno, stotinjak godina kasnije u policijskim arhivama su otkrivene fotografije utopljenika koji je, sudeći po određenim fizičkim karakteristikama, mogao biti on.
Al-Ḥākim bi-amr Allāh
Al-Ḥākim bi-amr Allāh (985. – 1021.), šesti kalif šijitske fatimidske dinastije u Egiptu, čije ime se prevodi kao “vladar po božjoj zapovijedi”, bio je kontradiktorna ličnost. U četvrt stoljeća, koliko je sjedio na tronu, došao je na glas kao učen čovjek, zaštitnik znanstvenika i umjetnika, no istodobno je bio despot koji je progonio Židove i kršćane, rušio crkve i sinagoge, pa i crkvu sv. Groba u Jeruzalemu. Njegovi fanatični pristaše, Druzi (vjersko-etnička skupina naseljena na području Sirije, Libanona, Izraela i Jordana), smatrali su ga božanskom inkarnacijom no, za jednog nebesnika, bio je poprilično hirovit i nestabilan. S jedne strane, velikodušno je pomagao sirotinji; s druge strane, donosio je stroge i čudne zakone – primjerice, ženama je zabranio da izlaze iz svojih kuća, a obućarima da proizvode i prodaju ženske cipele. Onima koji su bili dovoljno glupi da mu se zamjere kalif se osvećivao na vrlo okrutne načine. Jedan od rijetkih koji su uspjeli izbjeći taj usud bio je Ibn al-Hajtam, možda najveći učenjak islamskog svijeta i kalifov dugogodišnji savjetnik. Unatoč svojoj mudrosti, bio je ponešto ishitren čovjek, pa je “big bossu” obećao kako će regulirati vodotok Nila, odnosno konstruirati branu koja će služiti kao zaštita od poplava u kišnim razdobljima a istodobno osiguravati dovoljno vode za navodnjavanje polja u vrijeme suše. Dobio je hrpu love i rok za obavljanje zadatka no, nakon nekog vremena, shvatio je da ga neće uspjeti poštovati. Shvatio je još nešto: ako to prizna kalifu, glava će mu se otkotrljati s ramena. Spasio se na način da je punih dvanaest godina – sve do kalifove smrti – glumio da je lud! Kad smo već kod kalifove smrti, pretpostavlja se da je do nje došlo 13. veljače 1021. Toga dana, u noćnim satima, na magarcu je odjahao iz Kaira. Nije poznato gdje se zaputio – netragom je nestao na prašnjavoj cesti koja je vodila iz grada. Magarac je pronađen, baš kao i kalifova odjeća, prepuna krvavih mrlja, no ne i njegovo tijelo. Naslijedio ga je sin Ali az-Zahir, kojemu je regent bila – Al-Hakimova rođena sestra!
Jimmy Hoffa
Na listama najvećih misterija u povijesti zacijelo ćete naći onaj američkoga sindikalnog vođe Jimmyja Hoffe (1913. – 1975.). Posljednji put je viđen 30. srpnja 1975. godine, ispred restorana “Machus Red Fox” u predgrađu Detroita. Pretpostavlja se da se Hoffa, čija je organizacija u prošlosti često optuživana za korupciju, ondje trebao sastati s dvojicom mafijaških šefova, Anthonyjem Giacaloneom i Anthonyjem Provenzanom. Nestanak 62-godišnjaka prijavila je supruga, a policajci su u blizini spomenuta ugostiteljskog objekta pronašli Hoffin automobil, “Pontiac Grand Ville”. Vozilo je bilo otključano. Vrlo brzo, istraga je zašla u slijepu ulicu, a do pomaka nije došlo ni kad se u nju uključio FBI. Dana 30. srpnja 1982. godine, na sedmu godišnjicu nestanka, Hoffa je službeno proglašen mrtvim. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno niti se ikad otkrilo što mu se dogodilo. Najveći broj pristaša ima teorija da su ga ubili pripadnici kriminalne organizacije.
David Lang
Toploga rujanskog dana 1880. godine, farmer David Lang prelazio je preko polja u Sumner Countyju (Tennessee) na putu prema svojoj kući. Langovo dvoje djece igralo se u polju, a njegova supruga sjedila je na trijemu u društvu dvojice muškaraca, suca i kapelana. David je mahnuo obožavanoj ženi i starim prijateljima te pohitao prema njima, ali na cilj nije stigao. Pred očima petero šokiranih svjedoka, jednostavno je iščeznuo! Gospođa Lang je vrisnula a potom, u društvu suca i kapelana, dotrčala do mjesta na kojem se njen muž nalazio prije nego što je nestao, ali nikakav trag nije pronađen. Opsežna potraga, koja je trajala naredna dva mjeseca, nije dala rezultate. Izvorna pretpostavka, da je nesretni čovjek upao u kakvu rupu ili podzemnu špilju, pokazala se pogrešnom. Godinu dana kasnije, Langova kći Sarah pronašla je nevjerojatno pravilan krug na mjestu očevog nestanka. Unutar njega nije rasla trava ni ostalo bilje, a temperatura kao da je bila za nekoliko stupnjeva niža nego u ostatku polja. Nije je, međutim, prestravilo ono što je vidjela nego ono što je čula: slabašan, kao da dolazi iz velike dubine, ali opet jasno raspoznatljiv, glas njenog oca preklinjao je za pomoć. Izbezumljena, djevojčica je odjurila po majku. Ova je pošla za kćeri kako bi ustanovila o čemu je riječ, ali se ništa više nije čulo. Unatoč tome, duboka nelagoda nastanila se u njenom srcu. Kad je primijetila da životinje u širokom krugu obilaze ono što je u sebi nazivala “krugom zla”, spakirala je kovčege i s djecom zauvijek napustila Sumner County.
George Mallory
Dana 29. svibnja 1953. godine, Novozelanđanin Edmund Hillary i Šerpa Tenzing Norgay upisali su se u povijest kao prvi ljudi koji su se popeli na Mount Everest. Moguće je, međutim, da je netko stigao ondje prije njih. Ondje, na najvišem vrhu Zemlje, 1999. je pronađeno tijelo čuvenog alpinista Georgea Malloryja (1886. – 1924.). Punih sedamdeset pet godina, očuvano u ledu, počivalo je na krovu svijeta. Poznato je, naime, da je Mallory nestao 1924. godine, u pokušaju osvajanja Everesta, podijelivši usud s partnerom Andrewom Irvineom. No, pitanje jesu li Mallory i Irvine ipak osvojili vrh prije nego su poginuli do danas ostaje jedan od najvećih misterija alpinizma. Odgovor na to pitanje bi, dakako, promijenio povijest. Određene indicije upućuju na zaključak da su doista, gotovo tri desetljeća prije Hillaryja, ostvarili taj podvig. Primjerice, Malloryjeva kći tvrdila je da je otac u džepu nosio fotografiju voljene supruge Ruth, s namjerom da je postavi na vrh Mount Everesta. Kad su Malloryjevi ostaci pronađeni, nikakve fotografije uz njih nije bilo, što upućuje na mogućnost da je nesretni čovjek uistinu osvojio vrh te ostavio fotografiju na njemu. Osim toga, Mallory i Irvine posljednji put su viđeni na svega nekoliko stotina metara od vrha, pa nije nevjerojatno da su ga uspjeli osvojiti, a da su poginuli tek na povratku.
Tko kaže da misteriozno nestaju jedino pojedinci? Koncem šesnaestog stoljeća, bez traga je istodobno iščezlo preko stotinu ljudi! Pogađate, govorimo o stanovnicima kolonije Roanoke. Konsem šesnaestog stoljeća, engleska kraljica Elizabeta I. odlučila je stvoriti trajno naselje na području američke savezne države Sjeverne Karoline. Koloniju, nazvanu Roanoke, 1585. godine je osnovao sir Walter Raleigh. Njen guverner John White otputio se u Englesku po zalihe, da bi 1590. godine, po povratku, došao do šokantne spoznaje: svi naseljenici netragom su nestali! Njegovi ljudi pomno su pretražili sablasno prazno naselje, okrećući svaki kamen. Jedini trag koji su pronašli bila je riječ “CROATOAN”, velikim slovima napisana na nekoj ogradi. Trag je otvarao više pitanja nego što je davao odgovora. Tako se, naime, zvao otok na kojem je osnovana kolonija, ali i indijansko pleme koje je živjelo na tom području. Kroz stoljeća, razvilo se na desetke teorija o sudbini kolonista, no najnovija istraživanja sugeriraju da je dio njih doista otišao živjeti s plemenom Croatan, dok se dio preselio na drugu lokaciju.
Piše: Lucija Kapural
