Dana 4. srpnja 1928. nestao je iz svog privatnog zrakoplova Alfred Loewenstein, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Tog dana krenuo je, zajedno sa svojim osobljem, na rutinsko putovanje od Londona do Bruxellesa. Kako bi pragmatično iskoristio vrijeme za učestalih letova, pretvorio je kabinu aviona u ured. Tog kobnog dana krenuo je na put iz zračne londonske luke Croydon oko 18 sati. U zrakoplovu je bilo sve skupa sedam osoba. No, negdje iznad La Mancha zamijećeno je da jedan putnik nedostaje, i to ni manje ni više nego vlasnik zrakoplova.
Belgijski Krez
Alfred je bio toliko bogat da je dobio nadimak belgijski Krez prema legendarnom lidijskom super bogatom kralju iz 6. stoljeća pr. Kr. Naime, Alfred je rođen u bogatoj židovskoj obitelji u Belgiji, u drugoj polovici 19. stoljeća. Njegovo se bogatstvo naglo povećalo u periodu Prvog svjetskog rata, što je posljedica stvorenih idealnih okolnosti za stvaranje profita ukoliko ste posjedovali traženu robu, a on je definitivno bio jedan od onih koji su imali obilje nedostajućih sirovina. Bavio se raznim isplativim poslovima pa je tako posjedovao je plantaže gume u Kongu, ugljenokope u Njemačkoj, a bio je i glavni dioničar belgijskih željeznica. Njegovo je osobno bogatstvo do kobne 1928. godine iznosilo vrtoglavih 12 milijuna funti.
Tko je sve bio u avionu?
S njim su tog kobnog dana bili njegov sobar Fred Baxter, tajnik Arthur Hodgson, dvije stenografkinje Eileen Clarke i Paula Bidalon, pilot Donald Drew i mehaničar Robert Little, sve odreda njegovi zaposlenici. Vremenski uvjeti su bili dobri, a zrakoplov nije imao nikakvih problema u letu. U vrijeme kada je avion bio iznad La Manchea Loewenstein je, prema izjavama svjedoka, otišao u toalet u stražnjem dijelu aviona. Bila je to mala prostorija bez prozora. Uz nju su se nalazila i vanjska vrata na kojima je stajao znak IZLAZ. Ta su se vrata mogla otvoriti prema van, no da bi se to napravilo bila je potrebna velika snaga jer strujanje zraka nije omogućavalo normalno otvaranje vrata. Alfred se nikada nije vratio iz toaleta. Navodno se pri odlasku u toalet smiješkao i našalio s tajnikom Hodgsonom, koji mu je bio ujedno i jedan od najboljih prijatelja.
Potraga i slijetanje u Francuskoj
Nakon što se, navodno, nije vratio nakon 10 minuta, sobar Fred Baxter ga je u dogovoru s tajnikom odlučio potražiti, no u toaletu nije bilo nikoga. Odmah je obavijestio pilota Donalda Drewa, koji je donio odluku da se vrate s putanje na kojoj su bili i da slete na napuštenu plažu Dunkirk, umjesto da produže do obližnjeg aerodroma Saint Inglevert u Francuskoj. Nakon što su sletjeli dočekao ih je poručnik Marquailles i policija. Sutradan je poručnik dao izjavu za The Daily Express, u kojoj je opisao stanje Alfredovih suputnika, pa je tako naveo da su stenografkinje plakale, da se tajnik neprestano znojio dok je Baxteru podrhtavala čeljust. Poručnik je zaključio da su svi oni pod velikim stresom, i da zasigurno govore istinu te da je posrijedi samo velika nesreća. Francuzi su 24 sata nakon slijetanja aviona zaključili da kako se nesreće dogodila nad La Mancheom, i da slučaj nije u njihovoj domeni. Belgijanci i Englezi su zauzeli isto stajalište.
Madeleine nudi nagradu za tijelo
Jedina osoba koja je bila zainteresirana da se ovaj slučaj raščisti bila je Alfredova prelijepa žena Madeleine. Njezin interes je vrlo lako protumačiti jer ona nije mogla odmah doći do nasljedstva bez pronalaska mrtvog tijela. Kako bi riješila taj problem odmah je raspisala nagradu za nalazak muževljeva tijela.
Teorija nesreće
Zapravo slučaj nikada nije riješen, a prihvaćena je verzija putnika u zrakoplovu da je posrijedi jedna velika nesreća i da je Alfred, koji je u tom trenutku imao 51-godine, zabunom otvorio izlazna vrata te tako ispao iz aviona. No, ova su vrata jako različita od onih toaletnih, tako vrata za van imaju prozorčić koji sugerira “ne idi tamo”, barem ne u ovom trenutku dok su vrata toaleta bez prozora i priča o zabuni nikako “ne drži vodu”. Dapače ta su izlazna vrata kasnije pregledana i utvrđeno je da su u besprijekornom stanju što ovu teoriju čini još fantastičnijom. No, Alfred je u tom trenutku bolovao od reume i teško da bi mogao i uz najbolju volju sam otvoriti vrata, i to na velikoj visini gdje je strujanje zraka izuzetno snažno.
Odjel za nesreće Ministarstva zrakoplovstva je odradio testiranja stražnjih avionskih vrata i utvrdio da je njihovo otvaranje u zraku u osnovi nemoguća misija. Dva tjedna nakon nestanka belgijskog Kreza, ribari Jean-Marie Beaugrand i Lousi Legris su pronaši njegovo raspadnuto tijelo. Tijelo je identificirano zahvaljujući imenu na ručnom satu. Odjeća na njemu je bila skupocjena, kao i donje rublje koje je bilo izrađeno od svile. Tijelo je bilo u takvom stanju da ga ribari nisu željeli staviti na brod već su ga vukli kroz vodu do obale. Uslijedila je privatna obdukcija koja je trajala jako dugo, te je službeno izvješće dospjelo u javnost dva mjeseca kasnije. Ono je pokazala da je tijekom pada slomio brojne kosti, ali da je bio još živ prilikom udara u vodu. Osim toga zabilježeno je da je na području stomaka imao veliku ranu.
Unutrašnjost aviona bila je tako koncipirana da se ovdje nije moglo dogoditi ništa što drugi putnici ne bi primjetili. Putnici su tvrdili da nitko nije napuštao svoje mjesto dok sobar nije otišao provjeriti što se dogodilo s vlasnikom aviona i njegovim poslodavcem.
Teorija samoubojstva
Uz teoriju nesreće tu je teorija samoubojstva, a koja bi također podrazumijevala da je Alfred mogao otvoriti vrata i skočiti iz aviona. No iako je u to vrijeme bio u financijskim problemima, njegovo ponašanje uoči smrti pokazuje da je konstantno radio planove za budućnost. Pred smrt je planirao proboj na američko tržište te je kažu često govorio da se u Americi osjeća kao kod kuće i da s tamošnjim poslovnim ljudima dijeli isti osjećaj za posao. On nije mogao otvoriti ova vrata ni namjerno, barem ne sam. Neki smatraju da je izvršio samoubojstvo jer je bio u ogromnim gubicima, no oni koji su ga poznavali rekli su da on ne bi digao ruku na sebe.
Teorija ubojstva
Ova je teorija jedina prihvatljiva. Indikativno je da kada u obzir uzmemo veličinu aviona da su putnici u avionu morali vidjeti i čuti gotovo sve što se gore događalo, osobito ukoliko bi se otvorila vrata zrakoplova jer su toga morali postati automatski svjesni. U osnovi na taj način sumnjivi su svi njegovi suradnici zatečeni u avionu, no opet teško je prihvatiti mogućnost da su ga svi željeli ubiti, pogotovo to ne vrijedi za njegova tajnika koji mu je bio više nego dobar prijatelj. Moguće je da je konkurencija naredila njegovu likvidaciju i da je osoblje u avionu bilo prisiljeno na šutnju. Putnici su više puta lagali, a jedna od laži je izjava svih putnika da je Alfred prije toaleta čitao knjigu jer svi koji ga bolje poznaju znaju da on nije nikada, ali baš nikada čitao knjige. Zanimljivo je da je obdukcija pokazala da je u tijelu imao određene količne alkohola, a nikada nije pio. Među najsumnjivijim su bili pilot i mehaničar. Ponajprije jer je pilot postupio suludo nakon tobožnjeg saznanja da je nestao vlasnik aviona. Osim što je skrenuo sa zadane putanje i vratio se dobrano natrag, on nije posegnuo za radiom i poslao obavijest da su u nevolji. Ukoliko je ovdje riječ o ubojstvu iz poslovnih interesa vrlo je vjerojatno da su u njemu sudjelovali Albert Pam i Frederick Szarvasy. Oni su bili glavni ulagači u Alfredovu tvrtku International Holdings. Nakon smrti Alfreda postali su teži za 13 milijuna dolara, što je danas ekvivalent od 200 milijuna. Morate priznati da je to jak motiv.
Zapravo nikada nije otkriveno što se ovdje točno dogodilo… William Norris napisao je svoje viđenje Loewensteinova kraja u knjizi pod nazivom “Čovjek koji je pao s neba”, a prema kojem ga je pilot na nagovor Alfredove žene izbacio iz aviona. Prema njegovoj teoriji vrata su uklonjena prije polijetanja i ponovno su vraćena na mjesto na plaži Dunkirk, no nedostatak vrata bi svi primjetili i teško da bio ova varijanta prošla neprimjećeno. Poznato je da je Loewensteinov sin desetak godina kasnije ustrijelio jednog od svojih slugu u nejasnim okolnostima, a život je, poput svog oca, izgubio u zrakoplovnoj nesreći 1941. Ovaj slučaj kao da je izašao iz pera najpoznatije spisateljice krimića, no za razliku od svih njezinih romana ovdje za sada nemamo još konačno rješenje. Bilo bi zanimljivo istražiti financije Alfredovih suputnika nakon njegove smrti jer bi ugodan život ukazivao na njihovu vrlo vjerojatnu upletenost u događanja tog kobnog dana po Alfreda.
Piše: Sonja Kirchhoffer
