Jeste li se zapitali zašto su ljudi pripitomili konje? Ako mislite da su naši preci odmah došli na ideju konja kao efikasnog prijevoznog sredstva, varate se. Ljudi su pripitomili konje zbog njihova mlijeka, a onda i mesa na području ruskih i kazahstanskih stepa, i to negdje u 4. tisućljeću pr. Krista. Nedavno je istraživanje sasvim nenamjerno kroz proučavanje grobnih humaka na teritoriju jugoistočne Europe pokazalo da su ljudi već oko 3000. pr. Kr. bili jahači i da je jahanje tada sastavni dio njihova života. To znamo ponajprije zahvaljujući osteološkoj građi jahača koja pokazuje znakove deformacija – primarno donjeg dijela tijela, a što je posljedica dugotrajnog jahanja.
Prema kurganskoj teoriji Indoeuropljani, odnosno narod mobilnih stočara Yamnaya, kreće s područja ruskih i ukrajinskih stepa u više smjerova početkom brončanog doba te stiže jednim dijelom na jugoistok Europe, noseći sa sobom svoj životni stil. Provedena istraživanja išla bi u prilog tome da su došljaci bili najvećim dijelom muškog spola. Uletavanja ratnika s konjima i kolima na novi teritorij, a sve to upotpunjeno s naprednom tehnologijom, kažu, moglo je impresionirati ovdašnje žene. Nalazi jasno svjedoče da je konj igrao važnu ulogu u dolasku i daljnjoj migraciji ovih doseljenika.
Oštećenja karakteristična za jahače
Ova studija o stepskim jahačima na jugoistoku Europe objavljena je u časopisu Scientific Advances početkom ožujka 2023. Ostaci nađenih jahača datiraju se između 3000. i 2500. pr. Krista, a nađeni su na područjima današnje Rumunjske, Bugarske i Mađarske. U ono vrijeme jahalo se bez odgovarajući opreme i da bi se jahač održao na konju morao je voditi računa o ravnoteži, što je bilo iznimno teško. Zbog čestog i dugotrajnog jahanja razvijale su se deformacije u jahača. Njihovi su kosturi ukazivali na potrošenost nogu, promjene u kostima zdjelice i kralježnice. Ipak, jahanje je učinilo čuvanje stoke znatno učinkovitijim, ali je utjecalo i na trgovanje, daljnje migracije i razmjenu kulturnih dobara, no nećemo se lagati poticalo je i na sukobe.
Završit ćemo zgodnom opaskom bioantropologa Martina Trautmanna, glavnog autora ove studije sa Sveučilišta u Helsinkiju, koji je izjavio da je jahanje konja doslovno bio mali korak za ljude iz stepe, ali ogroman skok za čovječanstvo.
Piše: Sonja Kirchhoffer
