Trgovina divljim orhidejama, ali i uopće svom ugroženom florom i faunom je zabranjena Konvencijom o međunarodnoj trgovini iz 1973. godine. Ipak, krijumčarenje se odvija i dalje u pozadini, ali u manjim razmjerima, barem po pitanju orhideja. Ova orhidomanija je još jedna tamna mrlja u pljačkaškoj prošlosti “visoko civiliziranog svijeta”, odnosno onoga koji sebe narcisoidno smatra takvim.
Jedan od suvremenih lovaca na orhideje je i Tom Hart Dyke, inače hortikulturalist i pripadnik engleske elite koji uz orhideje očito obožava onaj čudan osjećaj adrenalina koji čovjeka preplavi u trenucima opasnosti. Njega su dok je tragao za posebnim orhidejama zarobili gerilci u Kolumbiji te su ga držali taocem devet mjeseci. Nakon što je pušten na slobodu vrlo brzo je izjavio da planira krenuti u novi lov na orhideje, ali ovaj puta na područje Papue Nove Gvineje. Očito je, da je nekim lovcima, samo putovanje prema cilju zanimljivije i privlačnije od kraja lova, ma kakav taj završetak bio. No, kada je u pitanju Dyke onda to nije čudno jer ovaj ekscentrik i beskrajni zaljubljenik u biljke i vrtove radi što voli, a pri tome ne mora raditi za novac.
Orhideje su i danas ugrožene
S jedne strane ova je opsesija orhidejama rezultirala krađom, ubijanjem i uništavanjem okoliša, ali je s druge urodila i određenim napretkom u hortikulturi. Ova je neslavna epoha rezultirala gradnjom staklenika i uopće napretkom u poznavanju orhideja i drugih biljaka. Zahvaljujući opsesivnom skupljanju orhideja danas londonski botanički vrt “Kew Gardens” posjeduje veliku zbirku orhideja od nekoliko tisuća vrsta. Kew je jedan od najpoznatijih botaničkih vrtova na svijetu, a osnovan je još sredinom 18. stoljeća. U njemu su se orhideje počele uzgajati početkom 19. stoljeća. Prva orhideja koja je stigla u ovoj vrt došla je tu još 1816. godine, a već u drugoj polovici 19. stoljeća stvoren je tu i prvi laboratorij za hibridizaciju orhideja.
O tome koliko su i danas orhideje ugrožene pokazuje i relativno nedavan slučaj iz jugoistočne Azije. Tamo je otkrivena nova vrst papučastih orhideja, koja je i prije nego je službeno opisana nestala iz prirode. Zbog takvih slučajeva danas se pomno skrivaju mjesta novootkrivenih vrsta ove biljke, a kako bi se zadržala njihova bioraznolikost u divljini. Pohlepa je i dalje oko nas, samo je raspršenija u svom fokusu – ali je i u cjelini sam lov manje poguban za ovo posebno lijepo cvijeće nego li je to bio prije samo nekoliko desetljeća.
Festival Orhideja
Svake godine unazad skoro 3 desetljeća u zimskim mjesecima u Konzervatoriju princeze od Walesa, odnosno najsuvremenijem stakleniku Kew Gardensa, a u kojem se nalazi velika kolekcija tropskog bilja, održava se cvjetni festival koji je uvijek posvećen nekoj drugoj zemlji. Vrijeme održavanja ovog festivala orhideja sasvim zgodno prekida monotoniju zimskih mjeseci. Festival je to boja i mirisa koji je ove godine posvećen Madagaskaru kao jednom od najvećih otoka na svijetu. Otok je to koji obiluje bujnim prašumama, a u kojima se skriva pravo bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta. Ako vas put nanese između 3. veljače i 3. ožujka 2024. u London posjetite vrtove Kewa i nećete požaliti.
Ne samo da vas očekuje vatromet boja i mirisa već i zvučna kulisa koja je snimljena na samom otoku. Otok čiji je simbol baobab na ovogodišnjem festivalu bit će predstavljen i brojnim figurama madagaskarskih životinja, poput simpatičnih lemura ili pak nevjerojatnih kameleona. Organizatori navode da su najveća poslastica ove izložbe ipak orhideje. Odlučite li se na posjet u sklopu ovog festivala moći ćete iznenaditi svoje nepce okusima ovog dalekog otoka, ali i zagledati se u lica ljudi snimljena na samom otoku pod budnim okom madagaskarske fotografkinje Tine Waibel.
Piše: Sonja Kirchhoffer
