Tasmanija, najmanja savezna država u Australiji, koja s okolnim otocima ukupno obuhvaća 68.400 kvadratnih kilometara, od australskoga kopna odvojena je Bassovim prolazom. Jedan od njenih zaštitnih znakova, mesožderni tobolčar poznat pod slikovitim nazivom tasmanijski vrag, s australskog je kopna iskorijenjen još u prapovijesti.
Ista sudbina bi ga, zbog nemilosrdnog izlova, po svoj prilici čekala i u Tasmaniji da 1941. godine nije proglašen zaštićenom vrstom. Zahvaljujući udruženim naporima znanstvenika i lokalnih entuzijasta, vrsta bi se ponovno mogla raširiti australskim kopnom – nakon više od tri tisućljeća!
Dobrovoljci su, naime, u Barrington Topsu, nacionalnom parku dvjestotinjak kilometara udaljenom od Sydneya, u prirodu pustili veću skupinu vragova, s ciljem da se ondje razmnože. “Ne možemo znati hoće li naš plan uspjeti ali držimo palčeve da se to dogodi”, ispričao je jedan od sudionika projekta. “Pretpostavljamo da su, prije otprilike 3.000 godina, tasmanijske vragove istrijebili preci današnjih dinga. Ovih divljih pasa više nema toliko, pa su šanse za opstanak njihova nekadašnjeg plijena znatno veće”. Iza plemenitog projekta stoji “Aussie Ark”, neprofitna organizacija koja proučava tasmanijske vragove duže od desetljeća.
Životinje koje – za sada – u divljini žive samo na Tasmaniji veličine su srednjeg psa ali snažne i zdepaste građe. Karakterizira ih crno krzno s bijelom prugom, smrad koji ispuštaju kad su pod stresom te glasan i uznemirujući vrisak. Love noću a plijen nikada ne dijele s pripadnicima svoje vrste. Na meniju su im vombati, domaće životinje, ptice, ribe, žabe, gmazovi pa i mali klokani ali će oportunistički navaliti i na strvine, proždirući ih zajedno s kostima i krznom. U divljini prosječno žive šest godina; u zatočeništvu i znatno duže. Kako su iznimno skloni raznim oblicima tumora, sudbina vrste više je nego neizvjesna.
Piše: Lucija Kapural
