Brojni su superjunaci bili siročad, poput primjerice Supermana kojega su usvojili Zemljani, Spider-Mana koji je, također, ostao siroče nakon što su mu roditelji poginuli u avionskoj nesreći, dok su roditelji Brucea Waynea odnosno Batmana ubijeni u uličnoj pljački. Svi ovi, i brojni drugi, ovdje nenabrojani super junaci, su u osjetljivoj fazi djetinjstva izgubili roditelje. Pitanje je zašto su se njihovi kreatori odlučili na takvu ranjivu obiteljsku pozadinu svojih likova.
Roditeljska uloga
Stručnjaci smatraju da se najvažniji razlog za stvaranje deficijentne obiteljske pozadine superjunaka krije u ulozi roditelja u životu djeteta – jer su oni dječja sigurna luka i sinonim za zaštitu i ljubav, a na kraju krajeva predstavljaju dom. To što super junaci često nemaju roditelje čini ih znatno nesigurnijima i nesretnijima od većine djece koja žive u punom obiteljskom okruženju. Upravo je zbog toga svijet za njih znatno opasnije mjesto nego za ostale. To autorima ovih priča daje mogućnost za razradu najluđih scenarija.
Otuđeni autsajderi
Superjunaci vjeruju u moć dobra, koju koriste kako bi porazili zlo, pa čak i kada se čini da su sami protiv svih sila zla. Psiholozi smatraju da je gubitak roditelja okidač koji tjera djecu, pa onda i ove junake, da brže odrastu, a zbog čega imaju izraženiji osjećaj za pravdu. Često se u ovoj raspravi o superjunacima kao siročadi, spočitava činjenica da većina ovih junaka ima posvojitelje pa se onda navnodno ne mogu tretirati kao siročad. No, iako usvojitelji imaju ulogu zamjenskih roditeljao stvar je u tome da ih sama spoznaja da nemaju biološke roditelje čini drugačijima, neukalupljenima i otuđenim autsajderima koji u sebi nose jaku potrebu pripadanja. U toj želji da negdje pripadaju, a to je izvornoj obitelji, štite svoju zamjensku obitelj i prijatelje i sve druge koje je vrijedno štititi. U svakoj situaciji koju doživljavaju kao nepravdu, traže osvetu u i pravdu za narušavanje ispravnog stanja stvari, barem načina na koji bi stvari u njihovim glavama trebale funkcionirati. Naravno, ti junaci imaju i šesto čulo i niz sposobnosti koje kompenziraju njihovu situaciju. Upravo su njihove moći one koje im omogućavaju da izgrade svoj junački identitet, no situacija u kojoj su ih pretvara u zaštitnike i promotore dobra jer kako kažu “bol produhovljuje”, odnosno unosi u osobu veliku količinu empatije, i čovjeka čini boljim nego što bi bio da tu bol nije osjetio.
Neki od tih superjunaka ne mogu stati i završiti svoju misiju i nikada se ne smiruju dok drugi pak traže oazu mira. Jedan od potonjih je primjerice i Harry Potter koji nakon što je zlo poraženo stvara svoju obitelj.
Koja je poanta?
Ovdje se nameće i pitanje poante ovakve kreacije super junaka. Poanta je da biti siroče je pokazatelj nesreće koja je svuda oko nas, no životi superjunaka su ujedno potvrda da se stvari mogu promijeniti i da se nesreća može preoblikovati u sreću. Oni nose poruku da ako slijediš svoje snove ostvarit ćeš što i želiš, samo se trebaš oboružati hrabrošću i znanjem.
Nažalost većina siročadi nije naoružna čarobnim štapićem niti ima sposobnosti koje obično krase ove junake. Ipak poruka koju superjunaci nose je pozitivna i poslana je u najboljoj namjeri.
Piše: Sonja Kirchhoffer
