Posvajanje djeteta human je i altruističan čin. U slučaju jednoga mladog američkog bračnog para, pretvorilo se u noćnu moru. Nakon vjenčanja, Jesse i Crystal (prezime nije poznato javnosti zbog zaštite identiteta) bili su odlučni u namjeri da svoju sreću okrune prinovom. Kako se to nije događalo, dogovorili su se da će posvojiti dijete. Riječ je o dugotrajnom i skupom procesu, no oboje su imali solidna primanja i dovoljno strpljenja. Napokon, nakon nekoliko godina čekanja, 1997. su dobili poziv iz ruskog sirotišta: čak dvoje djece, devetogodišnjakinja i trogodišnjak, bili su spremni za posvojenje.
Uzbuđeni, supružnici su se otputili u daleku zemlju. U Rusiju su letjeli kao par, a iz nje se vratili kao četveročlana obitelj. Kćeri su nadjenuli ime Caralee, a dječaku Joshua. Idiličan život, o kakvom su oduvijek sanjali, mogao je početi. Barem su tako mislili.
Dvije godine godine kasnije, par je šokirao američku javnost odlukom da posvojenu kćer vrati u Rusiju. Suočeni s osudom okoline, Jesse i Crystal su dali ekskluzivan intervju televizijskoj postaji CBS. U emisiji “48 hours”, ispričali su priču koja zvuči poput scenarija kakvog horor filma.
Problemi su se, napomenula je Crystal, javili odmah po dolasku u Ameriku. Za razliku od umlijatog i poslušnog Joshue, koji ih je odmah prigrlio kao vlastite roditelje, Caralee se ponašala čudno. Izbjegavala je dodire a, kako je opisao Jesse, često je “gledala u daljinu ukočena pogleda, u stanju sličnom transu”. Isprva su to pripisali kulturalnom šoku, odnosno privikavanju na novu sredinu, a možda i traumama iz ranog djetinjstva, no njihova zabrinutost počela je rasti kad je pokela iskazivati agresivnost prema bratu i pričati o “glasovima koje čuje u glavi”. A onda, jednoga proljetnog poslijepodneva, digodio se incident zbog kojeg su djevojčicu počeli gledati kao prijetnju.
Crystal je ispričala da je tog dana radila u vrtu, kad je začula sinov plač. Podigavši pogled, ugledala je stravičan prizor: Caralee je držala brata preko ograde, na balkonu visokom gotovo devet metara. “Vrisnula sam da ga spusti na zemlju te potrčala prema njoj. Kad sam je, drhteći od šoka, pitala što izvodi, hladnim glasom mi je odvratila da ga je željela ubiti”, Crystal je rekla Troyu Robertsu, mladom novinaru koji ju je intervjuirao. Uslijedili su, dodala je, mjeseci i mjeseci psihoterapije za problematičnu djevojčicu, no njeno stanje nije se poboljšavalo. Jedan psihijatar navodno je rekao roditeljima da njihova poosvojena kći pokazuje psihopatske tendencije te da, kao takva, predstavlja opasnost za čitavu obitelj, napose malenog brata. Par tada donosi “najtežu odluku u životu”: za djevojčicu više nema mjesta u njihovoj obitelji.
Troy Roberts bio je potresen onime što je čuo no, kako će kasnije napomenuti, činilo mu se da to nije čitava priča. Osobno je upoznao Caralee, koju je doživio kao prestrašenu i povučenu, no savršeno normalnu djevojčicu. U sklopu priče na kojoj je radio, upravo on je s Jesseom i Crystal pratio malenu na put u Rusiju. Ova nije imala pojma da se od tamo neće vratiti: roditelji su je uvjerili da ide na “dodatna psihološka promatranja”. Na rastanku, Roberts je uplakanoj Caralee u ruku gurnuo nekoliko rubalja, kao i svoju posjetnicu. “Nazovi me ako ikada budeš nešto trebala!”, šapnuo joj je, savjetujući joj da novac i vizitku skrije u čarapu.
Po povratku u Ameriku, život se polagano vraćao u kolotečini. Jesse i Crystal su mirno živjeli s Joshuom, a dobili su i troje biološke djece. Roberts je ubrzano napredovao u karijeri i vodio intenzivan društveni život, no Caralee mu je vrlo često bila u mislima. Za njega, nije bila tek uspješno odrađena priča, već osoba u čiju se sudbinu emocionalno involvirao. “Gdje je sada? Što radi? Je li sretna?” pitanja su koja su mu, kaže, često prolazila kroz misli. A onda, puna dva desetljeća nakon što je zadnji put pogledao u njene suzne plave oči, odgovor je stigao iz neposredne blizine.
Caralee, sada već odrasla žena, javila mu se preko društvenih mreža. Nevjerojatnom igrom slučaja, pokazalo se da oboje žive u istoj saveznoj državi, Sjevernoj Karolini. Dirljivi susret i višesatno druženje kasnije će poslužiti kao materijal za Robertsov dokumentarac “Savršeno dijete”. Caralee, koja se sada odazivala na ime Sabrina Caldwell, ispričala mu je detalje o incidentu koji je promijenio tijek njezina života, kao i o odiseji od trenutka kad je smještena na psihijatriju u Rusiji.
Prema njenoj verziji događaja, u koju novinar ne sumnja, nije ona bila ta koja je pokazivala hladnoću prema novoj obitelji. Roditelji, napose Crystal, od samog početka neskriveno su favorizirali njezina brata. U novoj obitelji, kojoj se toliko veselila, osjećala se kao stranac, netko koga se gleda prijekim okom. Starom znancu je ispričala kako nikada nije imala halucinacije – izmislila je da čuje glasove, ne bi li je strogi i distancirani posvojitelji vratili odakle je i došla. O indidentu na balkonu ispričala je sljedeće: “Nisam imala namjeru nauditi bratu, kojeg sam obožavala. Mama mi je naložila da joj ga donesem, no nisam ga uspjela podići pa se naljutila na mene. Nikad ga nisam držala preko ograde niti prijetila da ću ga ubiti. To je čista laž”.
Dvije godine nakon povratka u Rusiju, posvojila ju je jedna druga američka obitelj. Ovaj put, našla se u domu punom ljubavi. U stabilnom okruženju, nizala je same petice u školi, da bi potom završila studij za medicinske sestre i zaposlila se u bolnici. Udala se za kolegu Philipa Caldwella, s kojim je dobila četvero djece. “Prošla sam pakao ali ne žalim ni zbog čega. Da nije bilo tih izazova na mome putu, vjerojatno ne bi bilo ni moje današnje sreće”, ispričala je Robertsu, dodajući kako se niz godina bavila humanitarnim radom.
I on je imao štošta za ispričati staroj prijateljici. Inspiriran njenom tužnom pričom, odlučio je da će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi barem jedno dijete poštedio slične sudbine. Upravo to je i napravio: nedugo nakon njihova rastanka, iz afričkog sirotišta posvojio je mališana. Caralee odnosno Sabrini pokazao je njegovu fotografiju: premda nisu u krvnom srodstvu, otac i sin fizički su nevjerojatno slični.
Piše: Lucija Kapural
